Duško Knežević (76), najstariji bijeljinski automehaničar, sve do prošle godine popravljao je automobile. Kaže, trajalo je to sve od njegove 14. godine, kada je kod oca Gavre počeo izučavati bravarski zanat.
– Otac je pitao: „Hoćeš li u školu ili na zanat?“ Nisam se puno dvoumio, prihvatio sam zanat. U to vrijeme, 1954. godine, kada sam počinjao, u Bijeljini su bila samo dva automobila, dvije Olimpije. Otac me na vrijeme usmjerio na zanat, rekavši mi da će doći vrijeme kada će svaka kuća imati po jedan ili dva automobila. Danas u Bijeljini ima više od 30.000 registrovanih četverotočkaša. U nedostatku automobila, nekad su bravari popravljali motocikle, parne mašine i vršalice – ističe Knežević.
Naglašava da je od malih nogu zavolio motocikle. Sjeća se prvih vlasnika motocikala u Bijeljini. Jedan od njih bio je i Nedim, krojač.
– Uglancam mu motocikl, da se sjaji. A želja mi je bila, ne da ga vozim, već da samo sjednem na njega. Bilo je to vrijeme „Tomosovih“ i „Pretisovih“, motocikala firme „Dukati“. Kada smo počeli proizvoditi Fiću, prestala je i pomama za motociklima – kaže Knežević.
Prema njegovim riječima, nekad se u automehaničarskim radnjama puno radilo i zaradilo.
Dobri učenici
– Imao sam dobre učenike. Mnogi i danas rade. Nije se gledalo koje si vjere, već kakav si čovjek, hoćeš li i znaš li nešto da radiš. Sjećam se da sam 1965. godine pobijedio na utrci motocikala u Bijeljini – sjeća se Knežević davnih vremena.
Hitne popravke obavljao je i do kasno u noć. Osjećao se kao doktor za automobile, jer je znao brzo uspostaviti dijagnozu i otkloniti kvar.
Sa suprugom Dubravkom danas uživa u penzionerskim danima. Njegov zanat naslijedio je sin Miodrag.
Porijeklo Mercedesa
S ponosom ističe da je 1975. godine sa Sajma automobila u Beogradu dovezao u Bijeljinu novi model Mercedes 240, koji je koštao oko 38.000 KM. Kaže da je, zbog nečije zavisti i ljubomore, tih godina odgovarao i za porijeklo imovine.
