
Ekrem Duvnjak, poznati mostarski sajdžija, urar ili časovničar, koji se više od pola vijeka profesionalno bavi ovim zanatom, ne boji se da će ovaj stari zanat ikada izumrijeti. Kako kaže: „Dok je svijeta i vijeka, vrijeme će se mjeriti, satovi će se proizvoditi“.
U malu radnju lociranu na glavnoj Titovoj ulici, u blizini nekadašnje zgrade „Razvitak“ uselio je 1965. godine, a u njoj radi i dan-danas.
Radi sa ljubavlju
Uprkos decenijama provedenim u svom poslu, Ekrem i dalje sa ljubavlju priča o svom zanatu. U svojoj 77-oj godini života s istom ljubavlju i žarom pristupa svakoj popravci sata.
Prilikom dolaska u njegovu radnjicu, zatekli smo ga kako pomno i smireno izučava kroz lupu mehanizam ručnog naizgled dosta skupog sata, držeći u ruci pincetu, spreman, da okonča operaciju. Zadovoljan što nas vidi, nasmije se i pozove nas u svoj mali i skromni prostor, prepun raznovrsnih satova, bolje reći, svoje malo carstvo. Na pitanje koliko ih ima, odgovara, zadovoljno, mnogo.
-Ovo mene fascinira da radim jer me odmara. Ma bilo koji zanat da radite, ako ga radite uspješno i sa ljubavlju, a da je na usluzi narodu mora biti rezultata – ističe Ekrem.
Na pitanje ima li posla, može li se zaraditi od ovog zanata, zadovoljno govori da može.
– Kako se vi odnosite prema ljudima u poslu i komunikaciji, tako i imate mušterija, to je jedno s drugim usko povezano. To je specifičan poziv, jedna vrsta medicine, gdje svaki dan dolazite u iskušenje, dolazite do novih saznanja, susrećete se s novim mehanizmima, te morate dobro i smireno razmisliti da biste došli do rezultata. Najlakše je reći ne može, ali čovjek mora biti uporan, ma o kojem se poslu radilo – poručuje on.
Kaže da mu se ne dešava da ne uspije otkriti kvar i osposobiti sat, i ako se sve zakomplikuje i izgleda da nema pomoći, napravi kratku pauzu, te kasnije to ide lakše, a i ako ne ide, nema odustajanja dok se ne postigne traženi rezultat.
Nema nasljednika
Duvnjak namjera popravljati satove dok ga god zdravlje bude služilo.
-Mušterije mi često znaju reći: ‘Dao Bog da poživiš, i istraješ u ovom poslu, šta ćemo mi bez tebe’ – govori zanatlija objašnjavajući, da nažalost nema svog nasljednika.
– Imam sina koji je mogao nastaviti zanat, ali nije imao afiniteta, izabrao je drugačiji životni put – kazao je Duvnjak.
Njeguje ljubav prema sevdalinci
Osim što voli starine, Duvnjak njeguje i ljubav prema sevdalinci. Zadnju pjesmu je snimio 2007, a ukupno ima između 65-70 snimaka sevdalinki koje je snimio za Arhiv Radio Sarajevo. Nezaboravne su njegove interpretacije “Konja vodim, pješke hodim”, “Oj, Mostaru moj beharu”,”Iz kamena voda tekla”.
Izvor: faktor