Lifestyle

Mr. med. sci. dr. Jasmin Zvorničanin – specijalista oftalmologije za Radio Kameleon: ”Ono što čovjek treba je voljeti ljude, razumjeti onoga koji je došao da traži pomoć”




Vaše oči su važan dio vašeg zdravlja. Mnogi su načini kako ih održati zdravima, kao i kako održati dobar vid. Možete misliti kako vam je vid dobar i oči zdrave, no posjet profesionalcu očne njege za sveobuhvatni očni pregled jest jedini način na koji možete u to biti sigurni.

Mr. med. sci. dr. Jasmin Zvorničanin, specijalista je oftalmologije koji je zasigurno jedan od najvećih stručnjaka kada je u pitanju ova oblast medicinskog djelovanja. Zvorničanin i u vrijeme pandemije, kada su općenito svi medicinski zahvati veliki izazov, besprijekorno radi i postiže izuzetne rezultate kada su u pitanju oftalmoloski zahvati. Sa njim smo razgovarali o mnogim temama i za Vas donosimo najvažnije odgovore kako o samim operacijama, tako i o njegovom angažmanu i ljubavi prema ovoj grani medicinske nauke.

-Nedavno ste imali jednu od zahtjevnijih operacija, možete li nam reći o kakvoj operaciji se radi?

– Radi se o jednom baš zahtjevnom operativnom zahvatu, stražnjeg segmenta oka, radi se o pacijentu koji već duži period ne vidi na jedno oko i nažalost u zadnja tri do 4 dana izgubio je vid na drugom oku zbog ablacije mrežnice, koja je po vid opasno stanje, oftamološki hitno koje zahtijeva operativni zahvat. Ako se operativni zahvat ne uradi na vrijeme, posljedice po vid su trajne. Tako da smo uradili operativni zahvat na pacijentu koji je u suštini bio i COVID pozitivan.
Sama operacija kod pacijenata koji su u najboljem zdravstvenom stanju je poprilično komplikovana, dodatno izložena činjenicom da pacijent ima samo jedno oko, a posebno da kažem predstavlja primjena zaštitne opreme kod pacijenata koji su COVID pozitivni jer morate imati dodatnu zaštitu. Govorim o vrlo sitnim hiruškim instrumentima gdje jedan milimetar u oku predstavlja ogromnu vrijednost tako da je baš bilo specifično teško.Hvala Bogu pacijent je prošao odlično, mi smo njegov vidni centar vratili na svoje mjesto i pacijent je sutradan otpušten kući na ambulantno liječenje uz dobro opšte i oftamološko stanje.

-Možete li nam reći koliko je otežano raditi, odnosno učinkovito raditi budući da smo u otežanom periodu i da li je teže raditi bilo kakve operacije zbog svega toga?

-Naravno sa takvim pacijentima su potrebne posebne mjere opreza prvoshodno zbog samog osoblja koje mora zaštiti sebe, što radi sebe, što radi drugih pacijenata koji će biti nakon toga pregledani i operisani. Tako da je primjena zaštitne opreme izuzetno bitna, međutim sama oprema kao oprema, oftamološki pregledi su veoma specifični. Govorimo o jako velikoj blizini, moja glava i moje oči su od njegove glave nekih 25 do trideset centimetara, sam operativni zahvat kad se radi je malte ne ista udaljenost tako da je tu mogućnost nastanka infekcije sama po sebi veoma velika. Ta zaštitna oprema nam pruža jedan vid dodatne sigurnosti, međutim bez obzira na to određeni rizik za infekciju postoji, to je vrlo bitno napomenuti i za samog hirurga i za kompletno osoblje koji rade oprativni  zahvat.
Mi smo tu, to je naš zadatak, to je naš posao, tu smo da pomognemo našim pacijentima. Naša ustanova je veoma dobro opremljena jedna od rijetkih, ne samo u BiH, nego u regiji koja može raditi ovakve operativne zahvate. Samu složenost operativnog zahvata diktira sama priroda oboljenja koja je sama po sebi složena, međutim operativni zahvat uraditi sa svom tom opremom na sebi je prilično teško jer se naši zahvati rade i na operacionom mikroskopu gdje je vrlo bitno da prozirnost optičkih medija bude optimalna, a sama dodatna operema dovodi do magljenja, baš je zamagljeno i poprilično je teško. S druge strane mi radimo promjene koje su 0,25 milimetara koje su 200-250 mikrometara, jako sitne stvari gdje vi sa jednim hirurškim rukavicama teško da imate osjećaj tkiva, a pogotovo je teško sa dvije ili tri rukavice. Tako da je to baš specifično, međutim mi moramo biti spremni za ono što donosi ovo novo vrijeme, moramo našim pacijentima biti na usluzi i hvala Bogu da postoji mogućnost da se takvi pacijenti rješavaju, jer evo zamislite da ovaj pacijent nije sa našeg kantona on bi bio upućen na liječenje van granica BiH, koliko bi ta procedura trajala, gdje bi došao, kad bi bio operiran, njegov vid bi bio vrlo vjerovatno trajno izgubljen.
U svakom slučaju bez obzira na sve moguće poteškoće koje mi možemo imati mi smo tu za pomoć našim pacijentima.

-Šta je to što Vas toliko veže za vaše zvanje, za vaš posao?

-Vidite ja stvari uvijek posmatram na ovaj način, mi ćemo se svi u jednom trenutku u životu naći kao pacijenti i trebat ćemo nečiju pomoć. Ono što čovjek treba je prvoshodno voljeti ljude, razumjeti onoga koji je došao da kod vas traži pomoć, u svakom slučaju vi možete biti blagi i prijatni i sve, međutim ukoliko niste stručni to opet nije dovoljno. Treba voljeti ono što radiš, treba imati razumijevanja, treba biti spreman za nove izazove kao što je ovaj bio, pratiti svjetske trendove ali i imati poštovanja i ljubavi prema svakom pacijentu.

Kada imate to u sebi onda je sve ostalo lako. Nisu pacijenti krivi što imaju neki problem i neke stvari mogu jako, jako lako riješiti, međutim neke veoma teško i komplikovano i zato je zapravo razgovor i priprema vrlo bitna. Sama uspješna operacija ne znači da će pacijent vidjeti, jer kad govorimo o hirurgiji stražnjeg segmenta govorimo o veoma sitnim promjenama gdje se zapravo promjene dešavaju na ćelijskom nivou, zapravo to je nešto što se ne može ni adekvatno procijeniti i garantovati, sama operacija ne znači da će pacijent vidjeti, ako napravite adekvatnu prirpremu i razgovor sa pacijentom onda je rezultat sigurno pozitivan. Nadam se da ću ako Bog da imati prilike da još pomognem mnogo pacijenata da sačuvamo njihov vid.

-Da li bi možda mogli da date savjete za slušaoce Radio Kameleona kada je u pitanju očuvanje i prevencija čula vida, posebno u nekom mlađem periodu života?

Što se tiče tog dijela ovdje govorimo o nekoj vrlo vjerovatno budućoj organizaciji školske nastave gdje ćemo ako bude ovakva epidemiološka situacija razvijala sigurno imati velik broj djece koja neće imati priliku da borave vani, svaki rad na blizu pogotovo u nekom da kažem ranijem uzrastu bez obzira da li je to čitanje, da li je to rad za računarom ili igranje igrica za mobitelom predstavlja jednu vrstu napora i opterećenje za vidni sistem. Kod mlađih osoba kod kojih vidni sistem nije razvijen to može dovesti do nastanka male minus dioptrije, koja ukoliko se na vrijeme ne koriguje može poprilično brzo napredovati. U tom smislu mi trebamo pomoći tim našim mladim ljudima da napravimo nešto što se zove higijena vida koja podrazumijeva određeni stepen školskih obaveza koji se mora obaviti , međutim nije logično da neko provede sedam sati bez prestanka gledajući samo na jednoj lokalnoj dalijini, rad na blizu. Treba pokušati raditi 45 do šezdeset minuta i praviti pauzu, voditi računa o osvjetljenju u prostoru u kojem se vrši rad na blizu. Kako bude vrijeme nalagalo pokušati boraviti napolju i gledati na daljinu, to je proces opuštanja mišića koji omogućava da se taj napor za jednu nijansu relaksira.

Mnoga istraživanja su pokazala kako je loša prehrana povezana s visokim faktorom rizika od makularne degeneracije. Konzumacija mnogo vitamina C, E, beta-karotena i cinka smanjuje rizik, što ih čini izvrsnim prirodnim tretmanima za makularnu degeneracuju i kataraktu.

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button