Iza nas je nekoliko frustrirajućih dana. Na trenutak se činilo da su konačno završeni višemjesečni razgovori o mehanizmu koordinacije i da će BiH moći početi donositi ključne odluke neophodne kako bi ova zemlja napredovala ka evropskim političkim i društveno-ekonomskim standardima.
Umjesto toga, svjedočimo još jednoj jalovoj svađi koja će samo dodatno štetiti međunaordnoj reputaciji ove zemlje i njenih lidera. Ovo se mora razriješiti i to što prije. Ali, ovo pitanje je samo jedno od mnogih izazova sa kojima se BiH suočava, a neki od njih predstavljaju ozbiljnu prijetnju demokratiji i napretku širom BiH. Danas se želimo fokusirati na jedan od tih problema – na Mostar.
Mostar je paradoks – prelijep, a tužan. S jedne strane je njegovo istorijsko, kulturno i arhitektonsko bogatstvo, a s druge strane prizemna politika. Grad koji bi trebalo da bude izvor ponosa za sve građane ove zemlje ustvari nanosi ogromnu štetu reputaciji Bosne i Hercegovine kao moderne, demokratske države. Građani Mostara nisu glasali na izborima 2012. godine, a ozbiljno im prijeti isti scenario i ove godine. Mostar nema funkcionalno Gradsko vijeće već godinama i to se vidi na zapuštenim javnim prostorima, zgradama na kojima su i dalje vidljive ratne štete, firmama koje teško posluju i u izostanku investicija.
Kada smo na posljednjem sastanku u Vijeću za implementaciju mira razgovarali o Mostaru, jednoglasno smo osudili potpuni neuspjeh političkih stranaka da provedu presudu Ustavnog suda BiH kako bi se građanima Mostara osiguralo osnovno ljudsko pravo da glasaju po prvi put u osam godina. Bili smo također jasni kada smo kazali na kojim strankama je primarna odgovornost: na HDZ BiH i SDA.
Ostale stranke, nezavisni kandidati i civilno društvo također imaju važnu ulogu u ovom procesu, a naše dvije ambasade su u stalnom kontaktu sa njima, uključujući i predstavnike srpskog naroda. Ali, moramo biti jasni – HDZ BiH i SDA su najodgovornije za haos u kojem se Mostar trenutno nalazi. Na HDZ BiH i SDA je primarna odgovornost da pronađu rješenje.
Kao što vam je dobro poznato, predsjednik Čović kaže da ostaje posvećen i da je optimista kada je riječ o postizanju rješenja. Ali smo za vrijeme nedavnih pregovora vidjeli kako konstantno odbija sva nastojanja da se postigne kompromis. Predsjednik Izbetbegović kaže da je pesimista; ne može prevazići političke prepreke na lokalnom nivou. Ali oni su na čelu svojih stranaka i njihov je posao da te stranke i vode.
U utorak ove sedmice istekao je rok od 60 dana kojeg je Centralna izborna komisija odredila kao krajnji rok za organizaciju izbora u Mostaru 2. oktobra. Poslanici Parlamentarne skupštine BiH su na kolektivnom odmoru, a nije izmjenjen Izborni zakon kao što je to naložio Ustavni sud 2010. godine da bi izbori bili mogući. To je sramota. Ali mi nećemo stati dok se ne postigne dogovor.
Naš prvi prioritet je da Mostar ostane jedan, jedinstven, multietnički grad. Ali mi također želimo da se građanima Mostara omogući da glasaju ove godine. Iz Centralne izborne komisije dolaze korisne informacije da se izbori mogu zakazati kada god se postigne dogovor.
Da bi se ovi izbori i održali, potrebno je da se dogodi samo jedna stvar – odluka Ustavnog suda se mora provesti. To je zahtjev koj proističe iz Daytonskog sporazuma i zato smo i mi uključeni u ovaj proces. Znamo da ima mnogo drugih otvorenih pitanja poput onoga da li gradonačelnika treba birati na direktnim izborima, da li treba uvesti pozicije dogradonačenikâ, ili kako rasporediti nadležnosti na nivoe vlasti ispod Gradskog vijeća. Ukoliko je moguće postići dogovor koji bi riješio sva ova pitanja, sjajno! Ali, u suprotnom, tražićemo minimum – privremeno rješenje koje odražava proporcionalnu vrijednost glasova a koje zadovoljava odluku Ustavnog suda i omogućava održavanje izbora. Kada se uspostavi funkcionalno Gradsko vijeće, možemo se fokusirati na usvajanje trajnih amandmana na Statut Grada Mostara i Izborni zakon. Ali, prije svega, moramo vratiti demokratiju u Mostar i u cijelu BiH.
Znate, vodili smo brojne razgovore u vezi Mostara u proteklih nekoliko sedmica i uvijek je bilo sasvim jasno da jedna interesna skupina nije spomenuta niti na jednom od tih sastanaka – to su birači, obični građani Mostara. Umjesto toga, uvijek je bilo riječi samo o brojkama – o tome da li ovo ili ono rješenje daje HDZ BiH ili SDA kontrolu nad više ili manje vijećnika. To nije demokratija. To je izborni inžinjering. U većini zemalja birači biraju svoje političare – u Mostaru, političari pokušavaju izabrati svoje birače.
Ono što je Mostaru potrebno su političari koji osjećaju određenu odgovornost prema onima koje tvrde da predstavljaju i sistem koji će omogućiti građanima da ih nagrađuju ili kažnjavaju za njihove uspjehe ili neuspjehe.
Zašto se onda ovo već nije desilo? Bićemo u potpunosti iskreni u odgovoru na ovo pitanje. To se nije desilo jer je suština svega moć – suština nisu građani. Sadašnja situacija odgovara političarima na obje strane. Ali, što je dosta, dosta je. Vrijeme je da lideri HDZ BiH i SDA pokažu da njihova često iskazana posvećenost evropskim standardima i vrijednostima nije samo prazna priča. Vrijeme je za političku hrabrost i odgovornost. Vrijeme je da čujemo glasove obespravljenih građana Mostara. Vrijeme je za izbore.
Britanski ambasador u BiH Edward Ferguson i ambasadorica SAD-a u BiH Maureen Cormack
