Zove me jedno jutro moja draga Džezi i kaže: “Hej, mila napiši nam nešto…tema je slobodna, možeš o mužu, djeci…”
Ja odgovorim sa OK i pomislim u sebi: “A o čemu bi ti drugo pisala, majke ti?!”
Pa moj život i jeste, trenutno, samo djeca, djeca, djeca, muž, kuća, posao, pa opet djeca, djeca, djeca…
Volim svoj posao, volim raditi sa ljudima, volim učiti nove stvari, volim komunikaciju općenito, volim online medije, volim internet.. ma sve što vole mladi ?
Ali onda se pojavi klasična tema: žena, posao, djeca i kako sve stići?
Majke koje rade znaju da je odgajati djecu i imati karijeru u isto vrijeme poprilično teško, ali žene to nekako izdrže. Kako?! To samo one znaju. Kako izdržati neprospavanu noć zbog bolesne djece, jutarnje spremanje (poslije kojeg izgledate kao da ste izašli iz salona ljepote), pa nasmijano „dobro jutro“ komšiji koji nema šanse da primjeti koliko se, ustvari, iscrpljeno osjećate, dolazak na posao i izvršavanje svih obaveza, a ruke trne, obrazi trne, ma tijelo izdaje i ne izdaje u isto vrijeme (to je neko čudo u ženama), borba sa sobom i mislima o djeci: ma samo da oni budu dobro, a ostalo će se izdržati. U principu to i jeste bit, samo smo zdravi, a ostalo je sve nekako lakše.
Čudna je ova ženska duša. Toliko krhra, a toliko snažna. Bog je zaista stvorio takvu:
Nastavak čitajte na : Moja djeca – moja najveća snaga!
