Mina Botonić živi pored samog jezera u Sanici, koje je prije četiri godine nestalo i potonulo. Kaže da mještani i danas žive u strahu da će se ponoviti ista situacija.
MIna Botonić ističe da se situacija normalizovala, ali je strah ostao. Mještani stalno promatraju jezero i nadaju se da se neće ponoviti situacija od prije četiri godine, kada je voda bukvalno preko noći nastala i pojavila se ogromna rupa koja je progutala sve što joj se našlo na putu.
“Osjetili smo nekakve podzemne vibracije, jezero se osipalo i sve što je bilo uz jezero je potonulo. Čak i dvije vrbe visine skoro 13 metara. Nestala je i jedna stara vikendica, koja se nalazila na ivici jezera. Nakon nepunih mjesec dana voda se opet vratila, čak je ima više nego prije“, kaže Botonić i dodaje da je prilikom potonuća jezera popucala i vodovodna cijev, pa su mještani jedno izvjesno vrijeme bili bez vode.
Mina priča da su prošle godine francuski ronioci pokušali otkriti šta se nalazi ispod jezera, koje mještani zovu „Hasanovo jezero“, po rahmetli Hasanu, koji je svaki dan provodio najviše vremena pored vode, u hladovini visokih vrba.
Prema Mininim riječima ronioci su rekli mještanima da budu jako oprezni, da se ne spuštaju u jezero, jer se ispod njega nalazi ogromna spilja i brojni tuneli.
“Rekli su nam da su ispod nas podzemne vode, te da smo bukvalno kao „na splavu“. Dubinu jezera niko nije istražio, jer je to bilo previše rizično i za francuske ronioce“, kaže Mina Botonić, za Anadolu Agency.
Naglašava da je ova situacija izazvala popriličnu paniku i zabrinutost među stanovništvom. Ističe da je Sanica prelijepo mjesto, poznata po izuzetnim i atraktivnim turističkim potencijalima, te da brojni posjetioci, ali i mještani često hrle na izvor Sanice, pravi raj na zemlji.
Jedan od izvoraje onaj iz stijene, sa lijeve strane, dok sa desne dolazi voda sa udaljenijih izvora. Tu se spajaju, a nakon 22 kilometra Sanica se ulijeva u rijeku Sanu. To je i najbogatija pritoka rijeke Sane, a ušće Sanice se nalazi između sela Vrhpolje i Begići. Gornji tok Sanice je ubrzan, a potom nailaze i mirne dionice.
Cijelom kotlinom Sanice proteže se uskotračna pruga po kojoj je nekad vozio popularni „ćiro“. Da je izvor Sanice prava turistička atrakcija potvrđuje i sekretar mjesne zajednice Sanica Senad Hadžić.
“Živo je na izvoru pogotovo kada dođe dijaspora, u ljetnoj sezoni sve bude prepuno posjetilaca. Prostor se lijepo održava, a poslednjeg dana škole dolaze obavezno i djeca iz osnovne škole na piknike. Dovoljno je reći da je Sanica u bivšoj Jugoslaviji bila prvo turističko selo. To govori u prilog činjenici da je Sanica prelijepo mjesto, pravi raj za odmor”, kaže Hadžić.
Mnogi tvrde da je Sanica dobila ime po begovskoj porodici Saničić, koji su u ovo mjesto došli iz Anadolije (Turska) na početku dolaska Osmanlija u Bosnu. Razgranali su se u više porodica: Bećirbegoviće, Alibegoviće, Karabegoviće, Alagiće, Šećerkadiće i Memiševiće, piše u knjizi „Sanička župa“.
