Bosanski kulturni centar Tuzlanskog kantona, obilježavanje “Oktobar – mjesec knjige”, nastavlja četvrtom promocijom u nizu, pa će tako sutra, u utorak, 19.10. 2021. u okviru ove manifestacije biti promovisan roman Ilijaza Dudića „Izgubljeni sin“.
Promociju koja će se održati u Plavoj sali BKC TK sa početkom u 18 sati organizuju Bosanska medijska grupa, koja je izdavač romana, i Bosanski kulturni centar TK.
Bosanski kulturni centar TK je mjesec knjige počeo promocijom knjige Tunjo – Razgovori s Muhamedom Filipovićem, Ruždije Adžovića, nastavio promocijom djela „Imancipacija“, autorice Hanke Vlahovljak i „Deset mitova o Izraelu“ koje je napisao izraelski historičar Ilan Pape, a na bosanski jezik preveo Resul Mehmedović.
Nakon promocije romana Ilijaza Dudića „Izgubljeni sin“, za 28. 10. planirana je i organizacija okruglog stola/panel diskusije sa temom aktuelnog trenutka knjige i izdavaštva u Bosni i Hercegovini.
Dio recenzije romana “Izgubljeni sin” koji je napisao Enver Kazaz:
“Ilijaz Dudić spada u one rijetke samozatajne pisce koji stvaraju u svojevrsnoj književnoj osami, rijetko kad izlazeći u buku književne scene i njene nerijetke sujetne borbe za imaginarni književni vrh, popularnost i lažnu slavu. Takav, Dudić je pisac koji plijeni svojim radom, a njegova književnost, prije svega pripovijetke, spada u red najvrjednijih književnih činjenica u tekućoj bosanskohercegovačkoj produkciji. U tim pripovijetkama osobeni magijski realist, ovaj pisac preokupiran je lokalnom zajednicom, poput slavnog Dinka Šimunovića zagorskim socijalnim i kulturološkim ambijentom ili Ćamila Sijarića Sandžakom, njenim kulturološkim obrascima, karakterima i zbivanjima, najčešće lociran pred kraj prošlog i u sami početka ovog stoljeća. Naravno, tu je i neizbježna ratna tema te zajednice u okolini Gradačca, pa je Dudić svojevrsni baštinik i Hasana Kikića i njegove maestralne zbirke Provincija u pozadini.
Izgubljeni sin, međutim, ne ide tim narativnim tragom, iako se u njemu prepoznaju realije lokalnosti, prije svega u profiliranju karaktera, koje romansijer bazira na lokalnoj kulturi, socijalnim odnosima i jeziku. No, te realije imaju sasvim drugačiju svrhu u odnosu na to kako su funkcionirale u ranijem Dudićevom pripovijednom opusu. Naime, one su ugrađene u fantastički romaneskni ambijent s alegorijskom narativnom pretenzijom i politizacijom romaneskne priče. Zato je Izgubljeni sin fantastički roman o Zavičaju, koji je po svim realijama od imena likova, nadimaka, socijalnih odnosa, mentalitetskih slika ovdašnji, bosanskohercegovački, i to ponajprije onaj ruralni, ali mu ta dimenzija priče služi tek kao osnova za distopijsku narativnu dramu.”
