Godine 2005. slika pod nazivom Salvator Mundi otišla je na aukciju u aukcijskoj kući St. Charles Gallery u New Orleansu. Opisana kao “mračna i sumorna”, prikazuje Krista kako u jednoj ruci drži kristalnu kuglu dok drugu podiže u znak blagoslova. Ovo je najskuplja slika do sad, a njena vrijednost u posljednjoj prodaji iznosila je cijelih 450 miliona dolara.
Iako je Salvator Mundi bio star nekoliko stoljeća, privukao je malo interesa kupaca. Slika je bila preslikana i jako loša.
Povrh toga, pretpostavljalo se da je riječ o kopiji napravljenoj prema mnogo vrjednijem, ali davno izgubljenom originalu, prenosi BigThink.
Iz ovih i drugih razloga, konzorcij koji je predstavljao njujorški trgovac umjetninama, Alexander Parish, uspio je kupiti sliku Salvator Mundi za samo 1175 dolara.
Osjećajući da nemaju što izgubiti, konzorcij je angažirao konzervatoricu Sveučilišta New York Dianne Dwyer Modestini da restaurira sliku.
Gledajući Salvator Mundi kroz infracrvenu kameru, Modestini je otkrila da je umjetnik isprva želio naslikati Kristov desni palac ravan, a ne zakrivljen. Ova početna, nešto drugačija kompozicija dala je naslutiti da slika nije kopija, već original koji su svi tražili.
Muzeji koji su naknadno analizirali sliku došli su do još jednog šokantnog otkrića. Dok je kompozicija slike upućivala na to da je Salvator Mundi bio original, restaurirani stil sugerirao je da se radi o originalu kojeg je naslikao talijanski slikar Leonardo da Vinci, tvorac Mona Lise i jedan od najpoznatijih umjetnika u povijesti.
Utvrđeno je da je vrijednost slike Salvator Mundi porasla sa 1175 dolara na 75 miliona dolara (za Sotheby's 2013.), prije nego što je prodana ruskom kolekcionaru Dmitriju Ribolovljevu za 127,5 miliona dolara.
Cijenu je ponovno podigla aukcijska kuća Christie’s, koja je 2017. godine prodala “Salvator Mundi” princu (prijestolonasljedniku) Saudijske Arabije Mohammedu bin Salmanu za 450 miliona dolara – najveći iznos novca ikada plaćen za neko umjetničko djelo.
Ovaj rekordni broj preplavio je cijeli internet, skrećući pozornost svijeta s jednog ključnog detalja: Nisu svi stručnjaci bili uvjereni da je sliku zapravo napravio da Vinci.
Kontroverzno remek-djelo
Među prvima koji su osudili aukciju bio je likovni kritičar Jerry Saltz. U članku napisanom za Vulture u novembru 2017., optužio je Christie's da je napuhao traženu cijenu slike pretjeranim marketingom.
Sliku su najavili kao “najveće i najneočekivanije umjetničko ponovno otkriće 21. stoljeća”. Neki kolekcionari “Salvator Mundi” su predstavljali kao “sveti gral našeg posla, mušku Mona Lisu, posljednjeg da Vincija, našu bebu, nešto što je privlačno kao blockbuster, slično otkriću novog planeta.”
Još važnije, Saltz je sumnjao u autentičnost slike: “Nisam nikakav povjesničar umjetnosti niti bilo kakav stručnjak za stare majstore. Ali gledam umjetnost gotovo 50 godina i jedan pogled na ovu sliku govori mi da to nije Leonardo. Slika je apsolutno mrtva. Njegova je površina inertna, lakirana, sumorna, izribana i prebojana toliko puta da izgleda istodobno novo i staro. Ovo objašnjava zašto Christie's to predstavlja nejasnim pojmovima poput “misteriozno”, ispunjeno “aurom” i nešto što bi “moglo postati viralno”. Kao poster, možda”
Martin Kemp, koji je za razliku od Saltza povjesničar umjetnosti i stručnjak za “stare majstore”, smatrao je drugačije. Nakon što je prvi put pogledao Salvator Mundi, zaključio je da je “imao onu vrstu prisutnosti koju ima Leonardo… tu nevjerovatnu neobičnost koju pokazuju kasnije Leonardove slike.”
Slika, svakako, pokazuje niz kvaliteta koje možemo povezati sa genijalnim umjetnikom. Jedan od njih je takozvani sfumato efekat, koji se odnosi na tehniku miješanja tonova tako precizno da postaje teško reći gdje jedna boja počinje, a druga prestaje.
Zahvaljujući dugogodišnjem proučavanju leševa, Leonardo je također bio bez premca u svojoj sposobnosti slikanja ruku, koje služe kao središnja tačka u Salvator Mundi.
No, dok su pojedine crte portreta naslikane u Leonardovom stilu, na slici nedostaje njegov prepoznatljiv potpis. Kako je američki slikar portreta Frank Slater istaknuo u svojoj knjizi “Praktično portretno slikanje”, Leonardo bi svoje subjekte predstavljao dinamično, s njihovim tijelima, glavama i očima okrenutim u suprotnim smjerovima. Ova dinamika nedostaje u Salvator Mundiju, ali je prisutna u da Vincijevom crtežu Krista kredom koji se pojavio 2020. godine, dodatno diskreditirajući legitimitet Christie’s aukcije.
Razbijanje Da Vincijevog koda
Utvrđivanje porijekla famoznog Salvator Mundija je teško jer se svaki veliki argument zašto je slika autentična Leonarda da Vincija lako može izvrnuti u argument zašto nije.
Kad se suočio sa slikom, britanski povjesničar umjetnosti Charles Hope primijetio je da kugla koju Krist drži ne narušava draperiju iza sebe. Ovo bi bio čudan izbor za da Vincija, koji je bio podjednako upućen u umjetnost kao i u znanost i sigurno ga je zanimalo pokazati kako se kugla, napravljena od stakla ili kristala, povećava, okreće ili izvrće slike.
U svojoj biografiji Leonarda da Vincija i njegovom djelu iz 2017. Walter Isaacson utvrdio je da je umjetnikov neznanstven prikaz kugle bio namjeran jer bi bilo kakva vizualna distorzija odvlačila pozornost.
Kemp je ponovio Isaacsonov stav, koji je napisao da bi “prikazati sve učinke sfere na draperiji iza bilo groteskno u funkcionalnoj pobožnoj slici.” Kemp i koautor André J. Noest tumače kuglu ne kao znanstvenu, već mističnu, s malim mrljama na njezinoj površini koja predstavljaju nebeska tijela
Jednako neuvjerljiva rasprava vođena je u vezi s pozicioniranjem Krista u Salvator Mundi. S jedne strane, neki se kritičari slažu sa Slaterom, koji tvrdi da da Vinci nikada ne bi naslikao svoje likove u pozi sprijeda. Uzimajući u obzir da nijedan od 15 danas poznatih ovjerenih Leonardovih slika nije naslikana kao Salvator Mundi, ova tvrdnja svakako ima neku težinu.
S druge strane, postoje kritičari koji tvrde da je da Vinci bio prisiljen raditi pod ograničenjima koja su povremeno bila u suprotnosti s njegovim vlastitim umjetničkim preferencijama, budući da su slike Salvator Mundi popularizirane i posuđene iz bizantske i rane nizozemske umjetnosti.
Nažalost, misterij o tome ko je naslikao Salvator Mundi vjerovatno neće biti riješen u skorije vrijeme. Slika je nestala 2019. godine.
