Prođemo li jednom od centralnih tuzlanskih ulica, ne možemo a da ne primjetimo starijeg gospodina kako svojom harmonikom uveseljava naše sugrađane. Nećete vjerovati, ali on je stigao iz dalekog Šapca. Miloš Đukić (70), inače samouki harmonikaš, u Tuzli svira od 2005. godine, a sve iz jednog razloga – da obezbijedi egzistenciju sebi i svom sinu koji je teško bolestan.
U našem gradu ga nije bilo skoro četiri godine, jer mu je policija zabranila rad. Sada je opet dobio dozvolu od 28 dana da boravi u BiH.
„Narod u Tuzli je veoma dobar i prijatan i zahvalan sam ljudima koji mi daju novac. Dnevno zaradim do 20 KM, taman mi bude da se prehranim. Inače, ne bih ovo radio nikada da mi ne treba novac za bolesnog sina koji ima epilepsiju. Za njegove lijekove potrebno je 100 eura mjesečno“, priča nam Dukić, te dodaje kako radi čisto i pošteno.
„Sviram i pjevam ono što traže, većinom stare narodne pjesme. Mator sam ja i ne znam nove hitove koji se slušaju“, pojašnjava Miloš za Kameleon, koji je svoju staru harmoniku kupio prije 7-8 godina.
„Imam ja kod kuće jednu veliku harmoniku, ali ne mogu da sviram na njoj jer je teška oko 14 kg. Nisam više mlad da to mogu podnijeti kada sviram cijeli dan.“
Miloš Dukić kaže kako pamti mnogo bolje dane, one iz vremena bivše države.
„Da sam na vlasti zapošljavao bih omladinu, a stariji nek idu u penziju. Svi mladi i pametni sa Balkana idu u inostranstvo da rade, a meni prije nije trebala Njemačka, za vrijeme Tita mi smo bili Njemačka“, zaključio je Dukić.
RAZGOVARAO: Vedran Jahić
