Migranti u Bosni i Hercegovini, na pozornici gradskog života, kao statisti u priči koja nije njihova. Dok čekaju neke bolje dane u zemljama za koje se nadaju da će postati njihove i omogućiti im da ne budu samo dio scenografije, nego i dio glavne postavke, koja utiče na ličnu i na opštu dobrobit – prodaju maramice, zagledani u ljude koji od njih sve češće okreću glavu.
“Ja se smijem, svaki dan. Ovo je moj život, ovo sam ja. Danas si ovdje, sutra ko zna gdje. Nema djevojku, možda je pronađem ovdje jer su Bosanke prelijepe. Ne radi se samo o licu, prelijepo srce je važnije”, priča migrant koji se zove Rijad.
N1: Koliko novca možete zaraditi za jedan dan?
Migrant: Sedam maraka, maksimum 10.
N1: Na šta trošite novac?
Migrant: Na hostel i hranu.
“Ljudi u Bosni su divni. U Hrvatskoj su me policajci tukli, oduzeli mi sve, uspijem zaraditi i oko 40 maraka prodajom maramica”, priča Muhamed.
“Ako Bog da otići ću u Italiji da vrijedno radim i zaradim mnogo novca”, dodaje Blatif.
“Nekad zaradim 20, nekad 30, nekad 10 maraka. Zavisi. Nadam se da ću skupiti novac i otići u Italiju. Imao sam novac, ali ga je hrvatska policija uzela”, navodi Said.
Za mnoge nevidljivi ljudi, bezimeni, zajedničkog naziva – migranti. Onaj ko nije prognao ono ljudsko iz sebe, ako zastane, saznaće da je Blatif iz Maroka – zidar, da je njegov zemljak Muhamed pasionirani kuvar, da sanja da pravi, možda neke paste, da ga čeka djevojka u Italiji. Saznaće da je Rijad iz Alžira, da je dizajner, osjetiće da lijepo miriše, zaraziće se njegovim smijehom. Stoje na ulici, posmatraju ljude i nije im jasno zbog čega su jedni namršteni, a drugi izgledaju kao da će svakog trenutka zaplakati. Možda nije slučajno što im nude maramice, i što su često srećniji kada umjesto marke dobiju ono što sa lica ne treba brisati.
Izvor: N1
