Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske i posljednji predsjedavajući Predsjedništva SFRJ, povodom 25. godišnjice raspada Jugoslavije u intervjuu za “Dnevni avaz” govori o tome kada je, prema njegovom viđenju, nestala bivša država.
Mesić komentira i aktuelnu krizu vlasti u Hrvatskoj te situaciju u BiH i odnose među zemljama u regionu. Za naš list Mesić konstatira da su kritike i kvalifikacije da u Hrvatskoj “oživljavaju ustaštvo i fašizam”, kako kaže, “nažalost, utemeljene i opravdane”.
Počelo s Titom
Uskoro će se navršiti 25 godina kako ste imenovani za posljednjeg predsjedavajućeg Predsjedništva SFRJ i isto toliko od raspada Jugoslavije. Je li se bivša država formalno raspala proglašenjem nezavisnosti Hrvatske i Slovenije, kako to mnogi smatraju?
– Raspad SFRJ bio je proces. Počeo je smrću Josipa Broza Tita, koji je bio najsnažniji kohezivni faktor koji je držao na okupu višenacionalnu federaciju. Ubrzo nakon toga poljuljana su i druga dva kohezivna faktora: Savez komunista se raspao, a Armija je počela tražiti sponzora i našla ga je u prvom čovjeku Srbije, Slobodanu Miloševiću.
No, svakako, glavni okidač raspada jugoslavenske federacije bila je Miloševićeva politika koja je najprije pokušala uspostaviti kontrolu nad cijelom Jugoslavijom, a zatim se povukla na rezervni položaj stvaranja „velike Srbije“ ratom i zločinima. Formalno gledano, federacija se raspala kada sam ja bio prisiljen napustiti funkciju predsjednika Predsjedništva – zbog nefunkcioniranja institucija federacije – i kada su, nedugo nakon toga, ostavke podnijeli i savezni premijer i ministar vanjskih poslova. Od tada, bez obzira na to što je Beograd još neko vrijeme pokušavao zloupotrebljavati to ime, Jugoslavije više nema.
Odnosi između zemalja u regionu u posljednjih dvadesetak godina nisu bili lošiji nego danas. Koliko to šteti svakoj pojedinačnoj zemlji, pogotovo onima koje, poput Srbije i BiH, teže ulasku u EU?
– Točno ste dijagnosticirali stanje. Ono, zaista, šteti cijeloj regiji, ali i svakoj od zemalja regije. Bilateralni odnosi među pojedinim zemljama daleko su od onoga što bismo s pravom i razlogom trebali priželjkivati. Mislim da bi prvi korak trebao biti odricanje od postavljanja bilo kakvih uvjeta. Budemo li polazili s pozicije: “Najprije ti moraš napraviti ono što ja tražim, a tek onda možemo dalje razgovarati”, nikamo nećemo doći. Odnosi će se i dalje pogoršavati. Treba definitivno okrenuti leđa politici konfrontiranja, treba prošlost ostaviti za nama, ali prethodno se suočiti s istinom o tome kakva je ta prošlost bila i treba krenuti dalje, polazeći od spoznaje da je budućnost svih nas u suradnji.
Posljednjih dana napeta je situacija u Hrvatskoj, kulminirala je krizom koja prijeti padom Vlade, hoće li do toga doći?
– Bez obzira na to što će se događati u Saboru, bez obzira na to kada će se i kome izglasavati nepovjerenje, činjenica je da je, objektivno gledano, Vlada pala. A pala je zato što je od samoga početka bila osuđena na propast. Na njenom je čelu bio poslovni čovjek iz inozemstva, doduše porijeklom Hrvat, ali bez izbornog legitimiteta i bez ikakvog političkog iskustva. Ovo potonje svakim je danom postajalo sve jasnije. A stranke koje su ušle u koaliciju učinile su to, svaka iz svojih razloga, ali samo s jednim jedinim ciljem: da onemoguće ostanak na vlasti socijaldemokrata. Dakle, osnove za suradnju, praktično, nije bilo i to se ubrzo pokazalo. Most, manji partner u vladi, pokušavao je progurati neke poteze koje je obećavao u predizbornoj kampanji. Veliki partner, HDZ, to je u pravilu blokirao, pa je Most odgovorio time što nije odobravao neke korake HDZ-a. Dakle, najprije smo imali gotovo pat-poziciju unutar vlade, a onda je puklo. Pa smo tu gdje jesmo.
Novi ustroj
Kako 21 godinu nakon rata u BiH ocjenjujete situaciju u našoj zemlji i vidite li Vi iz EU napredak u BiH?
– BiH je okovana dejtonskim lancima, modelom koji je u vrijeme kada je realiziran, bio pozitivan utoliko što je zastavio rat, ali koji nikada nije uspio stvoriti funkcionirajuću državu Bosnu i Hercegovinu. To je svakim danom sve očitije, a za BiH sve pogubnije. Govorio sam to i prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, govorim to i sada.
Potreban je novi ustav, novi unutrašnji ustroj koji neće biti baziran na nacionalnom ključu, potrebno je da pripadnici sva tri konstitutivna naroda počnu osjećati BiH kao svoju domovinu i tako se ponašati. Potrebno je da BiH postane država ravnopravnih građana, bez obzira na bilo kakve razlike među njima. A sve je to moguće ako oni koji su kreirali Dejton shvate kako stvari stoje. Za sada to toliko potrebno shvaćanje realnosti u BiH kod ključnih aktera međunarodne zajednice još ne vidim.
Nisam napustio Ured
Hrvatski sabor ukinuo je Vaš ured predsjednika po prestanku obnašanja dužnosti, iako Vi kroz tu instituciju i dalje provodite aktivnosti u interesu Hrvatske. Jeste li već napustili Ured?
– Ne, nisam napustio Ured, niti ću to učiniti. Nije to nikakav inat. Ja, naprosto, tražim zakonitost u postupanju. A kako se izmjena zakona prihvaćena u Saboru odnosi na moje korištenje Ureda retroaktivno, smatram da to nije zakonito. Propisi vrijede retroaktivno samo u posve iznimnim slučajevima, a funkcioniranje Ureda bivšeg predsjednika svakako nije takav slučaj. Obratio sam se zato Ustavnom sudu i zatražio da ocijeni ustavnost prihvaćene izmjene zakona, a tražim i to da se do odluke Ustavnog suda odluka Sabora ne primjenjuje. Dotle funkcioniram normalno, kao i do sada. Posla ima, vjerujte mi.
Opravdane optužbe
Ime Hrvatske sve češće se veže uz pojmove „oživljavanja fašizma i ustaštva“. Kako Vi komentirate takve kritike i kvalifikacije?
– One su, nažalost, utemeljene i opravdane. Ne može čovjek zatvarati oči i uši pred onime s čime se susreće na dnevnoj osnovi. Od sramotnog skandiranja na našim stadionima, preko grafita na fasadama, pa do knjiga, publikacija, TV emisija i tzv. dokumentaraca, ali i do izjava nekih saborskih zastupnika i ljudi iz Vlade. Zapljusnuo nas je val povijesnog revizionizma i relativiziranja karaktera, zločinačkog karaktera kvislinške tvorevine koja se u vrijeme Drugog svjetskog rata kitila hrvatskim imenom. Istovremeno, pod firmom antikomunizma sustavno se nastoji diskreditirati antifašizam. Ako se tome ne stane ukraj, neće biti dobro, ne samo za današnju Hrvatsku, ne samo za položaj Hrvatske u svijetu nego za budućnost današnje mlade generacije.
Izvor: avaz
