Da je muzika univerzalni jezik emocije, tolerancije, mira i ljubavi dokazuje Mješoviti međureligijski hor “Harmonija” iz Sanskog Mosta, osnovan 2012. godine.
Pokrenut na inicijativu Alme Karabeg, profesorice muzike koja je ujedno i horovođa, i Vahidina Omanovića, direktora Centra za izgradnju mira u Sanskom Mostu, hor je od prvih dana izazvao interes ljubitelja pjevanja s obzirom da u gradu na devet rijeka, do tada nije postojala grupa u kojoj bi mogli iskazati svoj talenat.
„Ideja je bila osnovati jedan hor u koji bi se mogli uključiti svi oni koji vole muziku, pjesmu, ljude, bez obzira na spol, starosnu dob, nacionalnost, religiju i bilo koje drugo opredjeljenje. Hor u kojem bi mogli pjevati sve ono što želimo s tim da poštujemo ljudske vrijednosti. Na naša zadovoljstvo ideju su na samom početku prepoznali brojni ljubitelji pjevanja, te je hor, ubrzo nakon osnivanja, imao 20 članova,“ navodi prof. Karabeg.
Prve probe, dodaje Karabeg, su bile spontane te niko nije ni razmišljao da će u veoma kratkom periodu imati i prvi nastup.
„Naše prvo predstavljanje bilo je na humanitarnom koncertu koji je za svog bolesnog učenika organizovala Prva osnovna škola, u kojoj smo, inače, održavali probe. Izvodili smo tradicionalne pjesme s ovih prostora, te pjesme naših poznatih pjevača, poput Kemala Montena. Potom smo dobili ponudu od Medžlisa IZ Sanski Most da pjevamo na manifestaciji „Večeri ilahija“. Ubrzo smo, na zadovoljstvo svih članova, počeli uvježbavati ilahije te se javnosti predstavili s tri izvedbe na manifestaciji „Musalla“, koji se održava svakog ljeta u Sanskom Mostu. Jednu od ilahija je izvodila Đulija iz Amerike koja je u tom periodu bila volonter Centra za izgradnju mira, te naša članica katoličke vjeroispovijesti Ivona Atlija, koja je izrazila želju da izvede ilahiju „Smiraj moga srca“. I od tog momenta počinje neka naša i nama svojstvena priča koja traje već punih 10 godina.“
A ta priča satkana je od stotine sati proba, pomnog i zajedničkog izbora pjesama, organizovanja koncerata, brojnih nastupa, omasovljenja članstva.
„U Harmoniji trenutno najmlađi član ima 13 godina, a najstariji preko 60. U jednom periodu smo imali članicu od 72 godine. Tu su učenici, srednjoškolci, studenti, domaćice, radnici, penzioneri. Neki od njih su muzički obrazovani, tj. imaju završenu osnovnu muzičku ili srednju muzičku školu, no većina pjevača su amateri i ovo im je prvi susret sa horskim pjevanjem. To su uglavnom ljudi koji vole da se druže, da pjevaju, a ukoliko redovno dolaze na probe onda nemaju problem da savladaju melodije koje izvodimo.“
Jedna od prvih članica hora, Ada Arnautović, oduvijek je, kako kaže, voljela pjevati te se rado prisjeća prvih okupljanja i nastupa, pred koje je uvijek imala tremu.
„Mi smo prvi hor u našem gradu i zato smo nastojali da se naše izvedbe od samog početka dopadnu publici. To je bila neka kombinacija i uzbuđenja i treme i želje da publika uživa barem onoliko koliko mi uživamo na našim probama. Taj osjećaj je ostao kroz sve ove godine, a horsko pjevanje i hor postali su neizostavan dio mog života, bez kojeg jednostavno ne mogu, bez obzira na druge obaveze. Kad nakon napornog posla i drugih obaveza dođem na probu, zaboravim na sve, predam se notama, muzici, čovjek jednostavno obogati dušu izvođenjem pjesama i to mu daje dodatnu snagu i energiju. Dovoljno da kažem da sam tokom 11 godina samo dva, tri puta preskočila probe, da vam bude jasno koliko mi „Harmonija“ znači.“
Zahvaljujući kvalitetnom radu tokom proba, ali i upornosti članova hor „Harmonija“ je postao neizostavan učesnik brojnih manifestacija. Prepoznat je i voljen, kako ističe prof. Karabeg, kao hor koji na repertoaru ima duhovnu muziku svih naroda s područja BiH, tradicionalnu muziku Balkana, afričke pjesme, pjesme mnogih zemalja Evrope, Amerike, Azije, pop i rok obrade, djela starih majstora.
„Kroz ovih 11 godina našeg rada nastupali smo širom BiH, na raznim manifestacijama, povodom državnih praznika, duhovnih manifestacija povodom Ramazana, Bajrama, Uskrs, Božića, učestvujemo redovno na smotrama horova. Imali smo privilegiju često držati i cjelovečernje koncerte u BiH, ali i Hrvatskoj, te se predstaviti u Ohridu-Makedonija, hrvatskim gradovima Buzetu i Sisku, gostovali smo u Francuskoj i Njemačkoj. Bili smo domaćini Udruženju „Village Harmony“ iz Amerike, a naši članovi su dvije godine putovali na omladinski horski kamp u Ameriku, gdje su imali priliku da uče muziku cijelog svijeta, ali i da predstave našu sevdalinke.“
Jedan od, za predsjednicu Udruženja, posebno dragih i emotivnih nastupa je vezan za grad Prijedor, gdje je hor, a nakon izvođenja crkvenih pjesama na misama u sanskim naseljima, učestvovao na Božićnom koncertu.
„To je bio prvi Božićni koncert u historiji grada Prijedora, održan u organizaciji Župnog ureda „sv. Josip“ i prijedorskog Bosanskog kulturnog centra. Na koncertu je prisustvovao i banjalučki biskup Franjo Komarica, koji nam je čestitao na nastupu, te nas pozvao da gostujemo u Banjoj Luci. Koncert je održan u januara mjesecu u Katedrali sv. Bonaventure“ u prisustvu predstavnika Banjalučke biskupije i brojnih vjernika. To nam je u duhovnom smislu, bila posebna čast i zadovoljstvo jer je i na ovaj način dokazano da se s muzikom razbijaju sve barijere, da je veličina muzike kao univerzalnog jezika ogromna,“ prisjeća se prof. Karabeg.
Hor je posebno prepoznatljiv i po izvođenju sevdalinki, obrađenih za horsko pjevanje, a cappella ili uz instrumentalnu pratnju. Poseban im pečat daju mlađi članovi, koji su znanje za obradu pjesama stekli učestvujući na muzičkim tradicijskim i jazz radionicama u Njemačkoj.
Da je znanje savladano, a obrada sevdalinski jako kvalitetna, potvrdio je, nakon jednog od brojnih koncerata hora „Harmonija“, književnik i muzički kritičar Dinko Husadžić koji navodi da upravo mladi članovi „ovoj bosanskoj tradicionalnoj pjesmi dodaju malo modernijeg prizvuka, držeći se melodijske linije, ali aranžmanski vrlo inovativno,“ te da je slušati ove obrade pravo zadovoljstvo.
„Bio sam sudionik sam ovih muzičkih radionica i mogu reći da smo imali priliku dosta toga naučiti, ali i učesnicima iz drugih zemalja prezentovati našu izvornu pjesmu-sevdalinku. Moram priznati da za sevdalinku i nisam bio baš vezan sve dok nisam počeo pjevati u „Harmoniji“. Tad sam osjetio njenu ljepotu, iskreno zavolio ovu našu tradicionalnu pjesmu, a tu moju ljubav potvrđuje i pobjeda na prošlogodišnjem Festivalu sevdalinke u Sisku. Ova pobjeda me je zaista usrećila,“ priča nam Amar Arnautović, dugogodišnji član hora.
Horsko pjevanje često prati i svojevrsni orkestar, kojeg čine mladi i muzički obrazovani ljudi, Sara Selma-klavir i gitara, Elma Ramić – flauta, Ajdin Aganović, klavijaturist, Ammar Arnautović- kahun i tarabuk.
„Puno nam znači njihova muzička pratnja, koja je veoma česta kroz našeg horskog pjevanja. Odlično sarađujemo i mogu reći da i naš hor s pravom nosi naziv „Harmonija“. Harmonija nije samo muzički izraz, već zaista označava i harmoniju koja vlada među članovima, pa tako i između nas i omladine. Oni su naša snaga, inovativni su i zaista se dopunjavamo, kako prilikom njihove muzičke pratnje, tako i pri izvođenju numera,“ ponosno navodi Ada.
S obzirom na brojne uspjehe, koje nižu od osnivanje ukazala se je potreba da hor preraste u istoimeno udruženje, što se desilo 2019. godine.
„Interes građana za članstvo se iz godine u godinu povećavao, a i mi smo dobili adekvatan prostor od Općine tako da smo imali uvjete za formiranje Udruženja. To nam je pomoglo i kod poziva, odnosno apliciranja na pozive i projekte, ali i da proširimo svoje djelovanje na ostale oblasti umjetnosti. Dodijeljena nam je i uloga organizatora brojnih kulturnih manifestacija, poput Večeri sevdaha u Sanskom Mostu, Ramazanskog i Božićnog koncerta, koncerta u sklopu manifestacije „Ljeto na Sani“, koncerta u Hrustovačkoj pećini, te drugih manifestacija“. Često putujemo, ali isto tako često ugostimo druge horove iz BiH, pjevamo, razmjenjujemo iskustva, družimo se.“
Ujedno Udruženje „Harmonija“ pokrenulo je i projekt „Oživimo teatar“ te poklonicima umjetnosti u svom gradu u proteklom perioda poklonili pozorišnu predstavu „Život i snovi“ u režiji Vernese Manov, koja govori o životu bosanske žene, te monodramu „Šamar“ članice Udruženja Ermine Bošković.
Da bi priča bila potpuna svakako treba pomenuti i djelovanje dječijeg hora „Melody“ koji, poput mješovitog hora, ostvaruje zapažene nastupe. Dvadesetak raspjevanih i sretnih mališana, starosti do 13 godina, redovno, bez imalo treme, nastupa u svom gradu, a sudjeluju i na smotrama horova u više BH gradova.
Kroz ovaj hor su prošli i brojni, sad već odrasli, članovi Harmonije, koji su ostali vjerni horu i pjevanju. Naš sagovornik Ammar bio je član Melodija od samog osnivanja, a tokom srednje škole postao je i voditelj malih pjevača. Njegova veza s horom „Harmonija“ ostala je čvrsta iako zbog studiranja živi u 130 km udaljenom Bihaću.
„Bez obzira na udaljenost i odsustvo uspijevam uvježbati sve što je potrebno. Prof. Alma mi dostavi tekst i note i ja vježbam samostalno, a potom, kad imam vremena, odlazim u Sanski Most kako bismo zajedno vježbali. Tako da na nastupu sve bude savršeno. Muzikom se bavim od malih nogu, u horu sam dodatno izgradio, hor je dio mog života i bez obzira što nisam u Sanskom Mostu ta ljubav me pokreće da uvijek nađem vremena da sve pripremim.“
U Udruženju ponosno ističu da je hor izrodio i poznate muzičare, poput Alena Hodžića, poznatog bubnjara, koji radi kao profesor muzike u Švicarskoj.
Na putu da, poput Hodžića, ostvari uspjeh u oblasti muzike je i članica Lamija Ramić , učenica Umjetničke škole u Bihaću. Kako kaže, od ranog djetinjstva je voljela muziku, bila je članica dječijeg hora, sad je u „Harmoniji“ i želi svoj život posvetiti muzici.
„Od malena moj uzor je profesorica Alma Karabeg, koja je voditeljica hora. Sad sam treći razred Umjetničke škole i uspijevam, poput Ammara, sve sama uvježbati, prisustvujem generalnim probama. Nakon okončanja srednje škole upisat ću Muzičku akademiju i vjerujem da će se moja želja da u životu bavim muzikom ostvariti. Ali isto vjerujem da ću ostati vjerna „Harmoniji“ jer mi smo jedna velika raspjevana i sretna porodica.“
Pred Udruženjem „Harmonija“ su brojni nastupi i planovi. S obzirom na dobru volju, upornost i odanost članova, kao i na činjenicu da imaju podršku lokalne zajednice – Općine Sanski Most te brojnih privrednika, vjeruju da će sve planirano i ostvariti.
A sve u ime tolerancije, zajedničkog života i ljubavi.