Kineske tekstilne kompanije sve više koriste fabrike izvan svojih granica kako bi iskoristile jeftiniju radnu snagu, na isti način kao što to čini Zapad s Kinom. Ali, pritom oni varaju tržište – jer na odjeću stavljaju prepoznatljivu oznaku “Made in China”, a robu umjesto njih ustvari proizvode izrabljeni radnici u Sjevernoj Koreji, piše Reuters.
Kinezi sve više koriste fabrike, trgovce i kompanije u pograničnom gradu Dandongu, a potom robu nastalu tamo dijelom svijeta plasiraju kao svoju. Korištenje Sjeverne Koreje za proizvodnju jeftinije odjeće pokazuje da se, usprkos UN sankcijama nametnutim toj zemlji, Kim Džong Un uspjeva da se snađe uz pomoć “prijatelja”. Naime, sankcije zbog sjevernokorejskog nuklearnog programa ne odnose se na zabranu izvoza tekstila.
Sve zbog novca
– Primamo narudžbine iz cijelog svijeta – otkrio je jedan korejsko-kineski biznismen iz Dandonga, grada na granici te dvije zemlje kroz koji se odvija većina trgovina Sjeverne Koreje, prenosi express.hr.
Poput većine ljudi koji su govorili o toj temi, tražio je da ostane anoniman zbog osjetljivosti cijele stvari. U Dandongu djeluje dvadesetak agenata koji su posrednici između kineskih dobavljača i kupaca iz SAD-a, Evrope, Japana, Južne Koreje, Kanade i Rusije.
– Često krajnji kupac nema pojma da se roba izrađuje u Sjevernoj Koreji – ističe izvor.
Tekstil je druga najveća stavka u izvozu Sjeverne Koreje, nakon uglja i drugih ruda, a zarada od izvezenog tekstila iznosi 752 miliona dolara u 2016. Posljednje UN sankcije u potpunosti su zabranile izvor uglja, pa se Sjeverna Koreja doista mora snaći, a očigledno je kako se oslanjaju na Kinu u svome ekonomskom opstanku. Kineski je izvoz porastao za oko 30 posto, odnosno 1,67 milijardu dolara u prvoj polovini godine, a većinom se radi o tkaninama i ostalim sirovinama iz kojih se u Sjevernoj Koreji proizvodi gotov proizvod spreman za tržište.
Fabrike zviždači
Australijska sportska marka “Rip Curl” javno se izvinila prošle godine kad je otkriveno da je dio njihove skijaške opreme, označene kao “Made in China”, napravljen u Sjevernoj Koreji u jednoj od njihovih fabrika.
“Rip Curl” je okrivio dobavljača svoje odjeće za “outsourcing” preko neovlašćenog kooperanta. Ali, trgovci i agenti u Dandongu kažu da je to široko rasprostranjena praksa. Proizvođači mogu da uštede do 75 posto izradom svoje odjeće u Sjevernoj Koreji, otkriva kineski trgovac. Neke od fabrika u Sjevernoj Koreji nalaze se u gradu Sinuiju, a druge su locirane u okolini Pjongjanga.
Završena odjeća najčešće se direktno šalje u kineske luke, gdje se samo prepakuje i šalje dalje u svjetske luke koje su je naručile.
Izrabljivanje radnika do maksimuma
Proizvodnja tekstila u Sjevernoj Koreji bila je visoko razvijena sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su prve holandske kompanije počele da trguje sa Korejom. Iako je došlo do pada proizvodnje, posljednjih godina ponovno je počela da raste. Mjesečna plata sjevernokorejskog radnika u tekstilnoj industriji je oko osamdeset dolara mjesečno, što znači da je proizvodnja za čak trideset posto jeftinija nego u Kini. Osim toga, sjevernokorejski radnici mogu proizvesti 30 posto više odjeće svaki dan nego kineski radnik, otkriva kineski trgovac.
Razlog za to, naravno, leži u izrabljivanju. U fabrikama Sjeverne Koreje, radnici ne idu na WC kad moraju, jer će inače usporiti cijelu liniju montaže. Zbog toga doista postoje propisane pauze za WC, koje svi moraju poštovati.
Dodatan razlog zbog kojeg su sjevernokorejski radnici tako produktivni je njihovo uvjerenje da oni rade za boljitak svoje zemlje, a ne platu. Oni vjeruju kako to rade za svog vođu i bolje sutra, a njihove se plate razlikuju od onih u drugim azijskim zemljama. Na primjer, dok je u Sjevernoj Koreji minimum 75 dolara za mjesec, a prosjek 160 dolara za mjesec, u Kini su prosječne plate u fabrikama od 450 do 750 dolara za mjesec.
