Pored toga što je sam napisao scenario, uradio naraciju i montažu, zanimljivo je i to što je Kazazović sve snimao mobilnim telefonom, bez dodatnih efekata. Nije koristio ni dronove, jer je želio da fokus vrati na našu perspektivu – naš pogled.
Ispričati priču o Bosni i Hercegovini, o njenoj prošlosti i sadašnjosti, o njenim ljudima, duhovnosti, umjetnosti, dugo je bila želja Peđe Kazazovića.
Prije tri mjeseca, počeo je sa snimanjem obišavši preko 60 lokacija, a rezultat je polusatni dokumentarac “Prostor”, koji na nevjerovatan način prikazuje našu zemlju, podsjeća nas na prekrasne krajolike i građevine, ali i na to šta je suština i problem ovog prostora, tako da svaki dio dokumentarca, a ima ih ukupno 9, obrađuje određeni motiv koji je karakterističan za ovaj prostor.
Pored toga što je sam napisao scenario, uradio naraciju i montažu, zanimljivo je i to što je Kazazović sve snimao mobilnim telefonom, bez dodatnih efekata. Nije koristio ni dronove, jer je želio da fokus vrati na našu perspektivu – naš pogled.
U proteklih desetak dana dokumentarac je u dijelovima objavio na Facebooku Priče o nama a sada je objavljena i kompletna verzija koju možete pogledati na našem portalu.
Ovo je kaže, njegov diplomski rad iz života na ovom prostoru, u trideset minuta je sumirano sve što je u dosadašnjem životu vidio, naučio, shvatio i zaključio.
“Rođen sam u Jugoslaviji, gledao sam kako se država raspada, pa onda prošao sav onaj horor kroz koji su i drugi prolazili. Od rođenja me interesovala istorija, pa sam nekako sve to na kraju želio spojiti sa znanjem i iskustvom koje sam stekao tokom studiranja na Likovnoj akademiji, te profesionalno bavljenje produkcijom. Jedini problem je bio kako ispričati tu priču? Koji ugao? Jer kada god se pokušalo pričati o ovom prostoru i državi na logički, činjenični način – ljudi se uhvate za vratove i počnu raspravljati oko stvari koje pripadaju lijevoj strani mozga – jeziku, nazivima, porijeklu, granicama… Mi, koji smo odrasli ovdje, odgajani u konstantnim previranjima, možemo najbolje shvatiti koliko su sve te rasprave nebitne. Danas si tu, sutra te nema. Tada sam shvatio da priču o ovom prostoru treba pričati iznutra. Tim ‘aparatom’ za emociju, koji svi imamo, a koji je iznad tih besmislenih rasprava. Univerzalan je i isti oduvijek bio i u vrijeme kada su ovdje živjeli Iliri, i kroz Bosansko kraljevstvo, Otomansko carstvo, pa sve do danas”, priča za Buku Kazazović.
Sve epizode Prostora, njih 9, zapravo su ključni lajt motivi ovog prostora – ono što nas izdvaja i što je naša vrijednost – Borba; Život i Smrt; Duhovnost; Most; Sevdah; Stećak; Umjetnost; Ljudi, Duša.
“Konstantno zamišljam kako bi to izgledalo kada bi vanzemaljci htjeli osjetiti kako je to biti čovjek. Plate kartu i sa VR naočalama u nekom 4D kinu se ubace u ulogu našeg čovjeka. Ovaj dokumentarac je otprilike želja za prikazivanjem tog iskustva”, objašnjava Kazazović, kome se dosta ljudi svakodnevno javlja i zahvaljuje što je uradio jedan ovakav projekat. Mnogi su mu priznali da su se na pojedine kadrove isplakali, čak doživjeli katarzu.
Iako ponosan, Kazazović ne krije da su ga neke stvari koje je vidio i doživio nepovratno razočarale – opšta nebriga i nemar za ono što imamo. Skoro sve je prekriveno reklamama i smećem. Iako je ove kadrove nastojao da zaobiđe i ne snimi, slike koje je vidio su ga duboko potresle, tako da se danas malo naljuti kada neko kaže ‘lijepa naša BiH’, a ni ne zna koliko je samo kesa, konzervi, potpisa na svim lokacijama i spomenicima koje je u protekla tri mjeseca obišao.
“Kada dođete u Bihać, pa odete u centru grada na rijeku Unu, a na klupama konzerve piva, maramice, kese, pa dođete do spomenika koje su prolazni ljubavni parovi išarali, a na jezeru shvatite da ona služe za istresanje smeća. Takođe, pejzaži gradova su prezasićeni reklamama. One su bukvalno svugdje, a nakon toga automobili koji su parkirani na svim mogućim i nemogućim mjestima. Pogledajte samo stari grad Jajce! Jednostavno, nebriga za sve. Opšta nebriga. Ništa nije više ‘sveto’, nema granica, nema pravila”, priča nam naš sagovornik, koji zbog nebrige i nezainteresovanosti koja vlada u našem društvu, ne može da se otme utisku da će “Prostor” vrlo brzo otići u zaborav.
Tom utisku doprinosi i činjenica da još ni jedna televizijska stanica nije pokazala zanimanje da ga objavi.
Mi se iskreno nadamo da će sudbina “Prostora” biti znatno drugačija, da će ga ljudi vidjeti i doživjeti kao svojevrsni katalizator i reset ili, kako kaže sam autor, “ako ništa drugo, onda bar kao pola sata potrebne meditacije”.
Ovaj tekst završićemo kako je i Kazazović završio dokumentarac – pozivajući se na svog omiljenog pisca Meše Selimovića i citat iz njegovog djela ‘Derviš i smrt’- da je svaki čovjek uvijek na gubitku.
“Možete imati sve pobjede ovog svijeta, ali biologija je protiv vas. I zašto onda oduzimati drugima prava? Mrziti? Ubijati? Kažnjavati? Određivati šta je ‘normalno’, šta nije?”, pita se autor dokumentarca Prostor koji možete pogledati u nastavku.
Izvor: BUKA
