Zastrašivanje, prijetnje, ucjene, zloupotrebe ličnih podataka, čak zalaženja u staračke domove i potplaćivanje korisnika socijalne pomoći, obilježili su izbornu kampanju Srpske napredne stranke i njenih partnera.
Nameće se pitanje koliko bi SNS osvojio glasova da nema takozvane sive zone prikupljanja podrške, koju, u najvećoj mjeri, karakteriše čisto nasilje.
Dejan Bursač, istraživač Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, kaže za Danas da je tako nešto zaista teško reći, ali i da, ipak, postoji kriterijum koji bi takav slučaj mogao da odredi.
– Tu je najbolja podjela u tome koliko SNS i SPS i njihovi partneri, Savez vojvođanskih Mađara i slični…, mogu da izvedu glasova kroz direktan kontakt sa biračima u šta ubrajam i članstvo i kapilarne glasove, što, naravno, nije zabranjeno. I, naravno, neke sive zone, pritisaka, obećanja, ucjena… – kaže naš sagovornik.
Najbolja procjena je da pogledamo rezultate referenduma o izmjenama Ustava, 2022. godine. Tada nije bilo kampanje, SNS tada nije htjela da vodi kampanju o promjenama najvišeg pravnog akta jer se plašila da će ljudi pogrešno shvatiti da promjene Ustava imaju veze sa Kosovom. Umesto toga je vođena jedna tiha kampanja na terenu i bukvalno se sve baziralo na izvlačenju svojih glasača – objašnjava Bursać.
Za promjenu Ustava je tada glasalo nešto malo više od milion ljudi, dodaje, a protiv je bilo između 700.000 i 800.000.
