Godinama se stanovnici naselje Plutače kod Brčkog bore sa nehumanim uslovima za život. Pored pisanja medija o slučaju zaražavanja 26 osoba šugom, smrti dvogodišnjaka u požaru, Safet Imamović novinar portala Otisak, još jednom je ukazao na stanje u kojem se stanovnici ovog naselja nalaze.
Živjeti u ovom naselju znači biti svjestan da rat uopće nije stao. Svjedočiti civilnim žrtvama je moja svakodnevnica.
Godinama unazad niko od nadležnih nije se ozbiljnije pozabavio problemima humanitarnog naselja koje je preživjelo sve katastrofe poznate ljudskom rodu. Da stvar bude gora, nastavlja da ih živi. Stekao sam utisak da su ljudi već nekako navikli da dočekaju sve ove tragedije sa ravnodušnošću i sa stavom „to je očekivano”, nažalost. Prutače sada nameću dogmu lošeg i predstavljaju karantinu Brčko distrikta.
Dok prolazite pored ovog naselja vjerovatno se grozite i sjećate vremena kad je „gore sve bilo u redu”, dok zgrade nisu bile izvor epidemija, vremena kad su sve ulične svjetiljke obasjavale uređena dvorišta i vakta kad je smeće bilo pozicionirano na jedno mjesto. Eh, to se sad promijenilo. Ne moram ni da vas podsjećam na šta liči nekada divno mjesto koje se moglo pohvaliti gostima koji šetaju do kasnih noćnih sati.
Jednom riječju anarhija. Muzika do ranih jutarnjih sati, policiju već odavno niko ozbiljno ne shvata, a vatrogasce više ne možemo ubijediti da zaista nešto gori. Sve je stalo, nema više strpljenja.
Samo ove godine imali smo tri različite zarazne bolesti, od kojih je samo jedna doživjela to da bude u javnosti. Na ostale dvije smo navikli; one dođu godišnje, zaraze, ljudi prežive i tako u krug, ali to više nije ni bitno, jer će vjerovatno i naredne godine doći, a mi ćemo ih iz navike dočekati.
Zaraze, deponije, psi lutalice, ulična rasvjeta, zgrade koje se ruše, sumnjiva lica, jeftini lijekovi, učestale krađe, razbijeni prozori, narušavanje javnog reda i mira… Sve je to naš dan, dan koji treba da se preživi. Evo dragi vlastodršci, izdržali smo, ali, ipak, jučer se desila kap koja je prelila bure! Sve smo tolerisali, bili poslušni građani, plaćali poreze i redovno se javljali na biro, ali vaša apatičnost i neaktivnost mora stati, jer ljudi, a ponajviše djeca, ovdje umiru!
Za vrlo kratko vrijeme u medijima ste mogli pročitati naslove tipa:
– „Dvoipogodišnji dječak smrtno je stradao u požaru koji je rano jutros izbio u naselju Prutače, na području Brčko distrikta…”
– „Jednoipogodišnji mališan Melis Muratbegović iz Tuzle utopio se u srijedu oko 17 sati u kanalu u brčanskom naselju Prutače…”
– „Sinoć oko 23 sata, na jednoj od stambenih zgrada za alternativni smještaj u naselju Prutače kod Brčkog, izbio je požar u kojem je smrtno stradao R. M. (31), a dva su stana u potpunosti izgorjela…”
– A sada i: “Prutače: Šestomjesečna beba u beživotnom stanju dovezena u Zdravstveni centar Maoča”
Neka me neko ispravi, da li se ovo dešava u svakom naselju? Susrećete li se vi sa ovakvim tragedijama barem jednom u deceniji? Teško da ćete me demantovati. Baš iz tog razloga ja sam zabrinut za ovu dječicu koja se svaki dan izlažu eventualnoj smrti.
Nezahvalno je kriviti sve zbog ovakvih slučajeva, ali istina je da svi pojedinačno snosimo dio krivice, jer smo zakazali kao društvo, a tu ponajviše mislim na institucije u Brčkom, koje ravnodušno posmatraju sve prirodne i neprirodne nepogode koje su zadesile naselje u južnom dijelu Distrikta. Možemo pričati i o krivicama pojedinaca, ali šta se uradilo kako bi ti pojedinci prestali da budu krivi iz godine u godinu? Čemu vodi ovo sve i pitam Vas – koliko ljudi još mora da strada da biste vi nešto preduzeli?
Podsjećam vas gospodo, bili ste ovdje, formirali kojekakve skupove i obećavali bolji život. Svih 500 birača je bilo na izborima. Red je na vas!
Dok ovo pišem znam da svaki stanovnik Prutača stoji iza mene, ljudi su siti, često mi se pojadaju kako ne mogu više i kako će početi prodavati kuće, kako im djeca nisu sigurna u školi, te kako se već godinama unazad ne osjećaju sigurnima. Ja vas dragi moji ne moram podsjećati na vaše obaveze, ne moram vam govoriti da i mi imamo određena prava jer poštujemo obaveze. Dužni ste!
Na kraju bih samo htio iznijeti nekoliko želja stanovnika ovog naselja, a to su:
– Želimo biti mirni i sigurni u svom domu
– Želimo i noću šetati kroz Prutače, ne možemo se više oslanjati na mjesečinu
– Voljeli bi da nas ne ganjaju psi dok se vraćamo kući
– Da smanjimo ukupan broj zaraznih bolesti na godišnjem nivou sa tri na jednu
Nadamo se da će nova vlada biti svjesna problema koji nas godinama muči, te kako će ovo biti jedan od prioriteta nove vlasti. Ne dozvolite da se ovo više dešava!
Izvor: otisak.ba
