Zastupnici SDA i njenog koalicionog pratioca SBB, Amir Fazlić i Mirsad Đonlagić, predložili su način za rješavanje problema finansiranja javnog servisa u BiH. Ovaj stranački dvojac misli da se TV pretplata treba plaćati preko računa za struju, odnosno ko ne želi gledati TV neće imati ni struju!
Godinama javni servisi u BiH bilježe ogromne finansijske gubitke. Zapravo javni servisi u BiH slika su i prilika bilo koje strukture vlasti u našoj zemlji u kojoj ima i stranačkog i privatnog zapošljavanja, nepotizma širokih razmjera, političke pristrasnosti koja prelazi granice finog ukusa a kamo li profesionalizma, rasipništva te nedomaćinskog ponašanja.
Anahron način rada već decenijama vlada javnim servisima u BiH jer se niti jedan javni emiter, kroz dvije postratne decenije, nije modernizovao u profesionalnom načinu rada, odnosno pristupu poslu te su javni servisi bili i ostali obične stranačke batine.
Umjesto da građane BiH i njena dva entiteta izvještavaju o događajima i stavovima društveno političkih aktera, BHRT, FTV i RTRS decenijama drže političku stranu, zauzimaju stavove, vrše blokade ili favorizovanje određenih društveno-političkih slojeva te ih je sve ovo deprofesionalizovalo. To, međutim, njima nije problem jer je uvijek bilo važno biti odan onima koji ih plaćaju, sve dok javni servisi u BiH, zbog bahatosti u radu, nisu dotakli finansijsko dno i sada traže pomoć onih za koje rade.
U spas im je priskočila vladajuća koalicija SDA+SBB+Savez za promjene ali je, iz razloga težnje za Trećim kanalom, HDZ BiH ostao suzdržan te neće pružiti podršku prijedlogu rehabilitacije javnog servisa preko leđa bh.građana, onih koji ga, ruku na srce, najmanje i gledaju. Naravno stav HDZ-a nije uzrokovan dušebrižništvom za građane BiH već zbog njihovih težnji da i oni, kao i drugi koalicioni partneri, imaju svoju privatnu televiziju koju će plaćati bh.građani.
Prijedlog SDA i SBB-a je, u najmanju ruku, skandalozan. Uz račun za struju bh.građanima bi se trebao lijepiti i dio za BHRT, FTV i RTRS što je ništa drugo do reketiranje i siledžijstvo nad bh.građanima koji niti dobijaju program kakav žele (da ih se informiše o svemu i o stavovima svih) niti na javnim servisima više rade profesionalci koji bi takav zadatak mogli iznijeti već je to postala oaza priučenih novinara, manekenki, privatnih prijateljica i druge kaste.
Postavlja se pitanje zašto bi bh.građani sanirali tuđe dugove, plaćali tuđe filmove i privatne serijale, zapošljavanje privatnih prijateljica i manekenki, finansiranje projekata koje su servisi mogli raditi sami ali su ih, ipak, kupovali od produkcijskih kuća u milionskim iznosima i sl.
Svi menadžmenti od 1995. do danas, kao i gotovo sva uredništva na javnim servisima u BiH nesumnjivo su doprinijeli stanju u kakvom je danas kako BiH tako i javni servisi koji, sada, traže spas od onih kojima su najmanje valjali – građana BiH koji će, ukoliko se reketaški prijedlog zastupnika Fazlića (SDA) i Đonlagića (SBB) usvoji, morali platiti tuđe rasipništvo, tuđi kriminal i zapošljavanje tuđih privantih prijateljica i to ni manje ni više nego preko računa za struju!
Ukoliko se ovakva “reformska agenda” vladajuće koalicije nastavi, ne bi čudilo da se uskoro trošak za službena putovanja svih mogućih ministara, zastupnika i premijera, na prijedlog ova ili neka druga dva zastupnika, prebaci na račun za vodu građana BiH.
