I dok susjedi (čitaj – sportisti iz Hrvatske) i komšije (čitaj – sportisti iz Srbije) redovno na Olimpijskim igrama osvajaju odličja, nama (čitaj – sportistima iz BiH) je plasman u finale u bilo kojem sportu ili disciplini u domenu naučne fantastike.
Iako smo na Olimpijskim igrama u Riju imali najbrojniju sportsku delegaciju do sada, ukupno 11 sportista, svaki od njih je podbacio te se sa lošim rezultatima vraća u BiH.
Bacači kugle Hamza Alić, Kemal Mešić i Mesud Pezer nastupili su danas u kvalifikacijama, nisu bili ni blizu prolaska u finale, baš kao ni mladi plivači Mihalo Čeprkalo i Amina Kajtaz.
Teniseri Damir Džumhur i Mirza Bašić poispadali su već u prvom kolu, baš kao i džudistkinja Larisa Cerić. Od mlađahne streljačice Tatjane Đekanović se nije mnogo ni očekivalo, pa solidno 35. mjesto u kvalifikacijama nije neuspjeh.
Lucia Kimani je na maratonu završila na 116. mjestu, dok je Amel Tuka, od kojeg se potajno očekivala medalja, stigao “samo” do polufinala.
Cilj ovog teksta nije da “pljujemo” naše sportiste koji su sigurno dali sve od sebe. Najveći krivac za nove olimpijske neuspjehe je sama država, koja nema sistemski uređen sport na zajedničkom nivou. Da ima, vjerujemo da bi bilo više i novca za treniranje, rad i napredak naših sportista, a uvjereni smo da bi nakon toga došli i rezultati.
I kada nam se desi neki dobar rezultat poput trećeg mjesta Amela Tuke na Svjetskom prvenstvu ili zlatne medalje košarkaša kadeta u Litvaniji na Evropskom prvenstvu, onda se političari “brže-bolje” stvore pred njima i redovno se slikaju sa našim junacima kao da su oni zaslužni za uspjehe.
Ne budite zato licemjeri! Preuzmite odgovornost jer ako se nešto ne pokrene na državnom nivou u budućnosti po pitanju olimpijskog, pa i sporta uopšteno, šesto mjesto Nedžada Fazlije će i dalje ostati najveći rezultat BiH na najvećoj sportskoj smotri na svijetu.
PIŠE: Vedran Jahić
