U jednim dnevnim novinama od četvrtka, nekoliko stranica udaljeni jedan od drugoga, nalaze se dva teksta koja samim svojim naslovima dovoljno govore o stvarnosti/ma u kojima žive brojne obitelji u Bosni i Hercegovini. Jedan od tih tekstova je najavljen i na samoj naslovnici a govori o tome da je dijaspora rodbini u BiH u 18 godina poslala 35 milijardi KM.
Listajući novine dolazimo do osvrta o tome kako preživjeti s minimalnom plaćom od 408 KM s kojom se jedva preživljava jer nakon plaćanja obveza u smislu režija, ostatak je dostatan za puko preživljavanje jer služi za nabavku tek najosnovnijih namirnica. A naslov -Luksuz im meso i voće, željni svega osim kruha i makarona – je nažalost prečesto realističan.
Netom nakon pogleda na naslovnicu i veliku najavu novinarske priče, na pamet pade scena iz jednog igranog filma koja prikazuje kako cijelo kinesko selo prikuplja novac kojim će se samo jednom stanovniku platiti ilegalan odlazak u SAD a potom će taj stanovnik, kada se snađe i opet ilegalno zaposli, slati dio zarade nazad selu i s tim novcem pomoći njegovu preživljavanju.
Na stranu film, kao da u zbilji nije bilo tako. Na stranu Kina, kao da Hercegovaca i Bosanaca nema danas po cijelom svijetu. I ne samo od jučer već je iseljavanje u južnu i sjevernu Ameriku iz Hercegovine te Dalmacije počelo prije stoljeće i pol, iz Hercegovine ali i Bosne je iseljavanje u europske zemlje, pretežno Njemačku i Austriju koje su trebale radnu snagu na „bauštelama“, dobilo dodatni intezitet od šezdesetih godina prošloga stoljeća. I posljednji rat te poraće su učinili svoje. Prorijedili su Bosnu. Svjedoci smo, na primjer, slučaja kada reprezentacija BiH u bilo kojem kolektivnom sportu igra svoju utakmicu negdje u Skandinaviji ili u nekoj od zemalja Beneluksa. Prema atmosferi na tribinama, tada gost postaje domaćin.
Nije nikada lijepo napuštati vlastiti dom. Bez obzira radi li se o izbjegličkoj potrebi ili o ekonomskim razlozima kada se odlazi trbuhom za kruhom. No, s druge strane, današnja zbilja kaže da bi onaj stanovnik s plaćom od 408 maraka sa kojom ne hrani samo sebe, bio gol i bos ukoliko mu netko od obitelji ili rodbine u posljednjih 18 godina iz dijaspore nije poslao dio od spomenutih 35 milijardi KM.
Ukoliko niste bili u nekom kraju Bosne i Hercegovine, teško je pretpostaviti kako izgleda iseljenička slika tog kraja. Ali ako je u cijeloj BiH situacija slična ili ista, onda je svako selo poželjan uzorak. S te strane, rijetko ćete naći obitelj koja nema barem jednoga člana vani. Ako nigdje drugdje, onda u Zagrebu. Ne nužno brat ili sin, ali čak i mlađi ljudi imaju barem strica ili tetku, dakle i rođaka, negdje u svijetu.
Zamislite selo u zapadnoj Hercegovini koje ima oko 80 kućanstava. Bitno je gdje se nalazi to selo da bi se proučila historija iseljavanja iz njega i sama historija iseljeništva cijeloga kraja. Važno je znati i razloge iseljavanja i od kada ono datira. No ostavit ćemo ovu temu povjesničarima. U sadašnjosti svjedočimo da svedojedna obitelj u tom selu ima nekoga vani. I to ne samo nekoga. Pa tri sela bi se sastala kada bi u isto vrijeme došli svi izvana. I to je normalna pojava. Tako je bilo nekada.
Ali, još je nešto postalo normalna pojava danas. To da je i u današnje vrijeme iz brojnih sela u BiH i okoline, recimo Slavonije, krenuo novi val iseljavanja jer se teško živi bez posla i izglednog prosperiteta. Istina, nije lako vani. Nije lako u „švabe“ zaraditi plaću. No, odatle onih 35 milijardi.
Dijasporu Bosne i Hercegovine, nakon svega navedenog, čine svi iseljenici i njihovi potomci koji su iz bilo koje potrebe i u bilo kojem dijelu bliže ili dalje povijesti napustili svoj rodni kraj. Kada je se god to dogodilo i zbog čega god je bilo tako, oni su imali svoje razloge. I što reći kada pogledamo spomenute podatke nego hvala im.
Pri samom kraju, kada vidimo tu brojku od 35 milijardi KM, upitati je se je li riječ samo o „kešu“? Jesu li u pomoć izvana uračunati svi odijevni predmeti i obuća, deterdženti, igračke, Nutella…
A na samom kraju bi se možda trebalo osvrnuti i na jednu vrstu populacije iz jednog dijela oblasti u ovoj zemlji koja nema potrebe razmišljati o iseljavanju. Nemaju potrebe jer im je sasvim dobro i ovdje. Ipak nećemo. Nećemo jer je ta vrsta populacije zapravo i zaslužna za današnje iseljavanje. Znate vi o kome je riječ.
Autor : Marko Čuljak
