Pred Mehanizmom za međunarodne tribunale, pravnim nasljednikom Haškog tribunala, danas je održana statusna konferencija prije početka žalbenog postupka bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću…
Nakon uvodnog obraćanja predsjednika Suda Theodora Merona, Radovan Karadžić je govorio o svojim zahtjevima koje je uputio prema Sudu te u kojoj mjeri su oni ispunjeni.
“Nema potrebe za zatvorenom sjednicom. Što se tiče zdravlja, želim Vama da izrazim zahvalnost zbog vašeg ozbiljnog pristupa potrebama pritvorenika i tu je zabilježen veliki napredak koji će biti zapamćen za vaše ime.
Vaši nalozi iz sfere zdravlja se ozbiljno shvataju i provode promptno. Moje zdravstveno stanje je dosta bolje i osjećam se bolje”, kazao je Karadžić i dodao:
Ilustracija: N1
“Što se tiče ostalih uslova, naravno, to osoblje je izvanredno ali pravila na koja se žalimo više kao da potiču od zatvora domaćina.
To nije dobro jer je ovo institucija UN-a, a ne holandska i vjerujem da bi se tu moglo dosta učiniti. Sva ova kašnjenja potiču od toga da se neka pravila zatvora domaćina sudaraju za zahtjevima pritvorenika.”
Dodao je da ima problema sa računarom na kojem radi, jer često radi sa velikim dokumentima.
“Dobili smo bolje računare, mada sam ja u drukčijoj poziciji jer je moj hard drive na serveru pa kada radim na dokumentu koji ima 3.000 stranica onda to ide sporije.
Trebalo bi nam omogućiti pristup internetu pod uslovom da mi ne možemo da uploadujemo ništa, ali da downloadujemo to bi trebalo. Lišenjem slobode ne prestaju naše potrebe.
Naše egzistencija i personalitet ne prestaju. Kulturne i naučne potrebe također”, smatra Karadžić.
“Nije mi jasno zašto moramo ići do predsjednika Suda kada su u pitanju sitnice, kao što je zvučnik. Ova zemlja bi trebala da primjeni najviše standarde jer je ovo institucija UN-a.
Što se tiče televizije, imali smo cijelih sedam godina dvije televizije iz BiH, jednu muslimansku i jednu srpsku. Sada to nemamo.
Nadamo se da će i to biti riješeno, ali izgleda da treba da glasamo pa ako Hrvati ne budu glasali za srpsku televiziju onda je nećemo dobiti”, poručio je Karadžić.
Dodao je da su neke “mjere koje se nameću bez odluke Suda – problematične”.
“Mislim da je ovo prilika da kažem da su neka ograničenja koja se nameću bez ikakve odluke Suda prilično problematična. U našem nekadašnjem sistemu, komunističkom, postojale su gradacije u presudama.
Mlađi politički protivnici su dobijali po 20 godina zatvora teškog rada. To nije bilo ostavljeno zatvoru da odlučuje, nego je o tome odlučivao sud.
Po mom mišljenju, Ekselencijo, vi ste u dobroj poziciji da unaprijedite poštovanje ljudskih prava.
Uskraćivanje slobode je dovoljno drastično da uskraćivanje drugih stvari ne bi trebalo dopustiti. Postavlja se pitanje da li je ukinuta smrtna kazna, ili je pritvor i zatvor ustvari odložena smrtna kazna u kojoj se čovjeku uskraćuju osnovna prava”.
Radovan Karadžić je dodao da bi Sudovi trebali odlučivati o potrebama zatvorenika, a ne zatvor.
“Svi smo zabrinuti, naročito imajući iskustva sa služenjem naših kolega i prijatelja gdje se standardi drastično razlikuju.
Kada vidim uslove u kojima se nalaze neki pritvorenici koji služe u Estoniji ili drugim zemljama, a mi više nemamo ni frižider u prostoriji.
Moj načelni pristup jeste da bi trebali sudovi, a ne zatvori da odluče o tome šta se uskraćuje čovjeku.
Sloboda je dragocjena, ali izvan slobode postoje ljudske potrebe kada samo Sud i UN mogu promijeniti taj trend, u kojem se sahranjuje sve ono što je potrebno ljudima”.
Inače, Haški tribunal je krajem marta prošle godine Karadžića nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Istom presudom je oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. u nekoliko općina u BiH.
Krajem prošle godine Karadžić je uložio žalbu Mehanizmu za međunarodne tribunale – koji je osnovan kako bi okončao rad Haškog suda – zatraživši da bude oslobođen.
Haško tužilaštvo se također žalilo zahtijevajući da Karadžić bude proglašen krivim za genocid počinjen 1992. godine.
Konačna presuda se očekuje naredne godine.
(N1)
