Polako, ali sigurno, bliže nam se OPĆI IZBORI. Još uvijek nisu poznati svi kandidati za Predsjedništvo, ali je poznato da neki od trenutnih koji su na vlasti – više ne mogu da se kandiduju. Do sada smo upoznali nekoliko kandidata koji će se boriti za svoju poziciju u Predsjedništvu. Neki od njih su apsolutno sigurni u svoju pobjedu, no, mnogi imaju iste planove, ideje i ciljeve.
Kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva koji će u ovu utrku ući kao nezavisni kandidat je harizmatičan, nevjerovatno borben, siguran u sebe i sa bogatom biografijom u kojoj se kriju doktorski rad, nekoliko knjiga, desetine naučnih istraživanja i radova, romane, ali i veliko poštovanje i ljubav koju svakog dana prima od svojih studenata.
On je prof. dr. Dženan Skelić, redovni profesor na Unverzitetu u Zenici, Filozofskom fakultetu – odsjek psihologija.
Za sebe kaže da najviše voli da piše, ali da je svjestan da je vrijeme takvo da mu sistem ne dozvoljava da piše, te smatra da država ima bahat odnos prema stvaranju, pisanju i bilo kojem obliku nauke, umjetnosti i kulture.
Svoju kandidaturu je objavio prije nekoliko mjeseci, te je nakon objave uslijedilo prikupljanje potrebnih potpisa da bi aplikaciju zvanično poslao Centralnoj izbornoj komisiji.
“Potpise sam skupio, ali moram imati još 1500 – 2000, jer provjeravaju, pa ukoliko bude nešto neregularno, traže da namirite potpise, a da ne bi morao namirivati kasnije, radim to sad. Potrebno je ukupno 5000 potpisa”, kazao nam je prof. Skelić i dodao i onaj uslov o kojem se ranije i pisalo, a to je cifra od 10.000 KM za apliciranje za kandidaturu.
“Ja smatram da je to nelegitimno, protuustavno, jer to ograničava kandidaturu na one ljude koji imaju novac, što znači da neki rudar koji nema para, a omiljen je u svojoj zajednici ne može biti kandidat. To je vid diskriminacije prema bilo kojem osnovu je protuustavno, prema tome, CIK u tom aspektu radi protuustavno, ali oni imaju opravdanje, k'o biva, da se ne bi svako kandidovao. Pa zar nije važniji parametar to što sam ja doktor nauka i redovni profesor sa 45 godina, nego to imam li 10.000 maraka. To što imam 7 obajvljenih knjiga, preko 40 naučnih radova, što sam autor jednog romana, jedne knjige poezije – zar nije dovoljno da budem kandidat za Predsjedništvo”, ističe Skelić.
Profesor Skelić ističe da trenutnu vlast doživljava tako da zbog vlasti kao takve ne može “rahat pisati”, te smatra kako danas živimo u društvu koje ne skrbi za svoje građane.
“Kako da pišem rahat u društvu u kojem svaki put kad mi dijete izađe u grad, moram razmišljati hoće li biti kakva pucnjava. U nekadašnjem sistemu ste za jedan metak dobivali godinu dana robije, sad automatske puške ljudi nosaju – i nikom ništa”, dodaje i ističe da je u ovo vrijeme potrebno da ljudi shvate da je promjena moguća i da je svaki pojedinačni glas je možda presudni glas.
Ne krije da u svojoj zajednici nema podršku medija, te da od najave kandidature tamošnji mediji nisu objavili niti jedan redak o njemu, osim portala info072, a kao razlog za to navodi očiti strah, jer o trenutnoj vlasti i nema baš sjajno mišljenje.
U ove izbore ulazi sam, nema logistiku, nema ljude, nema novac, obični je univerzitetski profesor, te kaže kako 10.000 KM koje uloži ne može halaliti, a nadao se da će moći protuustavno oboriti odluku CIK-a, no na njegovu žalbu nije bilo odgovora.
“Njima je u interesu da spriječe obične građane da se kandiduju, jer najveća prijetnja sadašnjim političarima je obični građanin, jer svaki građanin više voli obično građanina nego sve i jednog političara. Sad, zašto ovi političari pobjeđuju godinama? Zbog toga što ljudi ne vjeruju da je moguće da pobijedi neko drugi i onda tako i pričaju. Nije poenta u tome da li ja mogu ili ne mogu pobijediti – poenta je u tome da li čovjek poput mene treba da pobijedi, da li treba da predsjednik države bude neko kao ja”, kaže profesor Skelić i dodaje da je bio na čelu protesta u Zenici 2014. godine, gdje je pokazao borbu, odlučnost, hrabrost i boljitak za građane, te smatra da nije nužno da bude u nekoj partiji i da hijerarhijski lobira stranačkim uticajem i novcem ili porodičnim vezama.
Ne krije svoje planove koji su nešto drugačiji u odnosu na druge kandidate za Predsjedništvo. On ne želi biti vlast, nego želi da dobije glasove čime će steći legitimitet da pozove narod na bojkot vlasti i bunt protiv ovakvog sistema, te da organizuje Vladu nacionalnog spasa i da rješava probleme.
Bakir Izetbegović na ovim izborima neće moći biti kandidat, a još uvijek nije potpuno jasno ko će sve biti kandidati, te je još uvijek u toku prijava kandidata Centralnoj izbornoj komisiji.
“Manje više, sve ide meni u prilog kako ja vidim, ali vrijeme će pokazati da li sam u pravu. Sve je više kandidata koji nisu jaki, tako da ja kao novi kandidat mogu osvojiti kao i oni, čak i više. To je jedna stvar, druga je to što su mlaki kandidati bez obzira da li je to u pitanju SDP, SBB, SDA. Kako stoje stvari, ni Fahrudin Radončić se neće kandidovati, a i on je zbog koalicije s SDA toliko grohnuo da je postao osrednji igrač”, iskren je prof. Skelić.
Kaže da je pravda osnovni sistem koji nas pokreće, te ističe da je ovo strašno nepravedno društvo i da je to razlog zbog kojeg ne pronalazimo smisao, ne postoji nam nada, što ljude vodi u beznađe, budi kod ljudi apatiju i želju da pobjegnu odavde, a osvrnuo se i na masovno iseljavanje omladine u Njemačku kazavši kako je pročitao da po ugovoru Njemačka našoj zemlji plaća 600-700 KM mjesečno.
Poredeći se sa ostalim kandidatima tvrdi, simpatično, da je mnogo jači od njih.
“Ja mogu uraditi 85 sklekova, oni ne mogu. Hoćete li da kažem da sam pametniji? Jesam. Ima prof. Hadžikadić, možda je pametniji, ne znam, moramo se testirati, ali ja sam puno mlađi”, dodao je naglasivši da nije normalno da državu vodi neko ko ne zna kako živi i šta je u interesu prosječnom građaninu, a takve građane je definisao kao one između 25 i 45 godina, koji su stalno po teretanama, treniraju, vježbaju poredeći njih sa predsjednikom koji nikada nije imao fizičku aktivnost i koji ne može znat kakav je mentalni sklop ljudi.
Njegova misija je da dobije toliko glasova da može ljude pozvati na bojkot trenutne vlasti i da formira Vladu nacionalnog spasa.
“Cilj mi je da radim s malim strankama kao što su Most 21, Jedina šansa, Prva stranka, nisu mi cilj ovi koji su nastali iz SDA, oni su mi skroz sumnjivi. Ima i Ujedinjena stranka boraca, oni su me zvali da to ganjaju – e, takve stranke ću ja podržavati u svojoj kampanji, govoriti ljudima da glasaju za njih i sutra ću sa njima, ako pobijedim, napraviti Vladu nacionalnog spasa i povesti ovu državu u pravom pravcu”, kaže Skelić, te ističe da je njegova logika apsolutno jasna.
“Oni koji su u ovoj državi pokrali pare na raznorazne načine, imaće šest mjeseci da ulože te pare u fabrike ili da napuste državu”, odlučan je.
Skelić ističe i da nema smisla reći da neko nema hrabrosti da glasa za nekog novog ko se tek pojavi na političkoj sceni, jer, ko uopšte zna za koga bilo ko od nas da glas? Također smatra da je jako važno da se priča o tome, jer kada neko kaže da će glasati npr. za profesora Skelića, taj stav se širi dalje, ljudi upoznaju njega i na taj način se prikupljaju glasovi, te, smatra on, tako i pobjeđuje, a ističe da ima i način za suzbijanje krađe glasova.
“Živimo u dobu interneta i društvenih mreža. Izlaziš s biračkog mjesta, ‘pukneš live’ i pokažeš glasačko mjesto i kažeš da si glasao za prof. Skelića i to ide dalje. Tih live-ova bude 150.000 na Facebooku i niko ne može pobiti i uništiti glasove”, tvrdi Skelić i kaže da je samo pitanje da li obični građanin vidi interes u izborima ili će se nadati da će doći vrijeme da njegova stranka s njim skupa dođe na izvor i napokon se napije vode.
Osvrnuo se i na trenutno stanje sa mnoštvom univerziteta širom naše zemlje dodavši da je on svoje školovanje završio po propisima i da se sa njegovim doktoratom “može glava razbiti, kako težinom, tako i sadržajem”, a dodao je i da je neko sistemski bezvrijedio sve ono što smo imali dobro i kvalitetno u našem narodu.
“Mi smo sve uzore popljuvali. Ivu Andrića smo šutnuli, nabili ga nogom. Emir Kusturica, kažu ‘Sam se!”. Šta te briga? Njegovi filmovi su sa ovog podneblja iznikli. Ako se on odrekao Bosne – ne smije se Bosna odreći njega. Ne, mi sistemski eliminišemo sve što je kvalitetno i vrijedno kako bi obezvrijedili vrijednosti . Zato ima onaj hashtag – Šta će on? To najbolje ocrtava ono u šta su nas za ovih 25 godina seljakluka, krkanluka i ubleha gurnili. Šta će Bakir Izetbegović u Predsjedništvu, arhitekta? Ko zna je l’ ikad bio dobar arhitekta. Šta će on, a ja ne mogu? Ali, ja i ne želim biti tamo! Samo želim glasove da s ljudima napravim bojkot. Ja ne želim u Predsjedništvo. Ko me vidi tamo, nek’ me nabije nogom, nek’ me pljune na ulici. Ja hoću da živimo u državi u kojoj ja mogu rahat da pišem i da znam da će ono što napišem biti objavljeno i da će to neko čitati”, kaže ovaj profesor, koji je zbog svoje borbe, odlučnosti i hrabrosti 2014. godine proveo 6 sati u pritvoru jer je zeničkom načelniku “nešto šapnuo” tokom protesta na čijem je čelu bio od prvog dana.
Kaže kako mu je nevjerovatno da jedna država može sebi dozvoliti da u jednu osobu uloži mnogo novca, mnogo godina i truda i da u konačnici tu osobu, kao krajnji produkt, pošalje u Njemačku, te dodaje da je kod nas postala praksa da se fakultet upisuje kao prolazna stanica na putu ka Njemačkoj.
U ratu nije bio, ali ističe da je iz Doboja i da može reći da ima opravdanje – prognali su ga, nije imao izbora i otišao je u Njemačku. Ne pravda se, osjećao je ranije grižnju savjesti, ali sada kaže – dobro, nisam bio u ratu, sada mogu razgovarati normalno sa svim narodima.
“Sjećam se, prije rata su svi plašili ratom. Ljudi su počeli da se naoružavaju da ih oni drugi ne bi napali i pobili. Onda je krenula priča da će se pucati, pa je neko podigao prvi i opalio rafal, e, kaže, kad će se pucati – evo ja ću prvi. Tako je krenuo rat. Ostalo su ublehaške priče”, dodaje prof. Skelić i kaže kako je on izgubio 25 najljepših godina prave mladosti zbog ničega, čekajući da se krene jesti zlatnim kašikama.
U svojoj priči ne krije ogorčene stavove prema mnogim segmentima naše današnjice i onoga u čemu žive građani BiH, a između ostalog se dotakao i zdravstva.
“Nevjerovatno je da kod nas po tri mjeseca čekate na snimak magneta. Ljudima jave da im je došao termin, familija kaže: Umro je on, mi smo ga i ukopali. Da imam milione ne bi pristao da živim u takvom društvu i ne mogu da vjerujem da ljudi pristaju na to. Zar im nije jasno da, da dobiju infarkt, nema ih ko spasiti. Prije 20 godina su ljudi iz Hitne iskakali i stavljali u Mihnenu ljudima stentove. Ovdje mjesecima moraš čekati, naručen”, kaže Skelić dodavši da ne želi otići iz ove države.
Njegova odluka za politički angažman uslijedila je nakon kontinuiranog obezvrjeđivanja mnogih političkih subjekata, između ostalog, jer je izbjeglica u Zenici, jer im nije jasno otkud da je baš on profesor na Univerzitetu.
Na protestima 2014. godine vidio je da vlast nije nimalo hrabra i da se strašno boje i da su kukavice i odlučio je razmisliti o društvu u kojem živi i dići glas protiv vlasti.
Siguran je u sebe i naklonost glasača. Sigurni su njegovi stavovi, ideje i odlučnost, a sigurno je i to da je on čovjek koji nikada ne odustaje od svojih ciljeva i borbe za dobrobit svih građana ove naše Bosne i Hercegovine.
Rad prof. dr. Dženana Skelića, nezavisnog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH možete pratiti i na njegovoj Facebook stranici.
