Kazna, kao mehanizam “korekcije” neprihvatljivih, neprilagođenih i neželjenih ponašanja, prisutna je i društveno prihvatljiva u većini sistema kroz koje je društvo organizovano (npr. školstvo, pravosuđe), no mehanizam tjelesnog kažnjavanja kojeg značajan broj pojedinaca i društava još uvijek smatra prihvatljivim načinom “korekcije” ponašanja djeteta predmetom je rasprava koje su rezultirale eksplicitnim zabranama u brojnim državama svijeta, u zadnjih nekoliko desetljeća.
U cilju realizacije preporuka koje se odnose na izričitu zabranu tjelesnog kažnjavanja djece, a koje su upućene Bosni i Hercegovini od strane UN Komiteta za prava djeteta, kao i od Vladinog komiteta za socijalna pitanja Vijeća Evrope, Vijeće za djecu BiH nedavno je održalo okrugli sto na temu „Zabrana tjelesnog kažnjavanja djece“ koje je organiziralo Vijeće za djecu BiH, u saradnji sa organizacijom Save the Children.
Cilj okruglog stola je bio da stručnjaci iz vladinog sektora zajedno sa stručnjacima iz akademske zajednice razmjene znanja i iskustva, te da svojim učešćem, diskusijom i preporukama dođu do konkretnih zaključaka o potrebi za usklađivanjem domaćeg zakonodavstva, a kako bi se u konačnici zakonski ekspliticno zabranilo tjelesno kažnjavanje djece u Bosni i Hercegovini.
Fizičko kažnjavanje, kao jedan od mehanizama tradicionalnog pristupa odgoju, nije samo vrlo direktno štetno za djecu nego i za roditelje, jer nasilna interakcija između roditelja i djeteta sprečava, kako lični rast i razvoj roditelja, tako narušava i komunikaciju između supružnika, ali i drugih članova porodice.
Pored toga, fizičko kažnjavanje je glavni faktor rizika za fizičko zlostavljanje, budući da su fizičko kažnjavanje i fizičko zlostavljanje dvije tačke na istom kontinuumu.
Kazna ima karakter ovisnosti, te zna biti uspješan mehanizam u privremenom zlostavljanju djetetovog neugodnog ponašanja, ali je i vjerovatno da će se povećati vjerovatnost ponovne primjene kazne u sličnim situacijama.
Ovo može prerasti u fizičko zlostavljanje jer odrasli vremenom postaju neosjetljivi na ono šta rade. Roditelji-zlostavljači u SAD-u su izjavili da je oko dvije trećine njihovih incidenata zlostavljanja započelo kao pokušaj promjene djetetovog ponašanja.
Ko je sve i zašto zabranio fizičko kažnjavanje?
Konvencija je dovela do pozitivnih promjena u zakonodavnim mjerama mnogih zemalja, a prva izmjena državnog zakonodavstva u svijetu, koja je izričito zabranila fizičko kažnjavanje i druge oblike ponižavanja djece, napravljena je u Švedskoj 1979. godine kao dodatak Zakonu o roditeljstvu i starateljstvu. posmatrajući globalnu sliku još uvijek je neophodno ulagati značajne napore kako bi se fizičko kažnjavanje djece u porodici, školi, kaznenim i drugim institucijama iskorijenilo kao odgojna metoda i način postupanja s djecom.
Bosna i Hercegovina kao članica Konvencije od 1993. godine, napravila je značajan iskorak u zaštiti djece od nasilja potpuno zabranjujući fizičko kažnjavanje djece u školama, kazneno-poravnikm institucijama, te zabranom izricanja kaznene mjere za počinjeni zločin
Zašto je fizičko kažnjavanje pogrešno i zašto ga treba zabraniti?
Razlozi zbog kojih se fizičko kažnjavanje treba zabraniti kao mehanizam putem kojega se regulira interakcija između odraslog i djeteta – u svrhu odgoja, discipliniranja, korekcije, kontrole, zaustavljanja ili bilo koje promjene ponašanja u sklopu porodice, redovne škole, svih oblika vannastavnih aktivnosti, ustanova za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja, te kazneno/odgojnih ustanova – mogu se naći u sljedećim argumentima:
- Priroda samog čina fizičkog kažnjavanja kao sredstva putem kojega se korigira ili kontrolira djetetovo ponašanje, tj. fizička sila – nasilje.
Ovaj eufemizam, kojim se pokušava objasniti interakcija odraslih i djece, u slučaju interakcije odraslih osoba bio bi okarakteriziran kao nasilni čin i kazneni napad, no, zbog perspektive moći koju odrasli ima nad djetetom, ne nazivamo ga pravim imenom.
- Neefikasnost fizičkog kažnjavanja kao sredstva kojim se postiže promjena u ponašanju djeteta.
fFzičko kažnjavanje djetetu govori samo da je nešto krivo učinilo, ali ne i što treba činiti da to ponašanje promijeni. Fizičkom kaznom se ne uči novo ponašanje već strah.
- Posljedice koje nasilni čin fizičkog kažnjavanja ostavlja su višestruke, te se može govoriti o posljedicama po dijete, posljedicama po interakciju odrasli–dijete, posljedice po odraslog.
Posljedica po dijete
Fizičko kažnjavanje ostavlja kratkoročne i dugoročne posljedice, te ima štetne posljedice. Kao posljedica fizičkog kažnjavanja prvenstevno se javljaju fizičke/tjelesne povrede jačeg ili slabijeg intenziteta. Fizičko kažnjavanje ometa proces učenja i optimalni dječiji kognitivni, senzorni i emocionalni razvoj.
Posljedica po interakciju odrasli-dijete
Kvalitet odnosa roditelja i djece, tj. komunikacija i emocionalna veza u slučajevima fizičkog kažnjavanja je slaba. Fizičkim kažnjavanjem narušava se djetetov integritet i djetetovo dostojanstvo te se šalje poruka da tjelesni i duševni integritet druge osobe nisu vrijedni očuvanja i poštovanja.
- Pravo djeteta na dostojanstvo i fizički integritet je jednako pravu bilo koje (odrasle) osobe, stoga utemeljenje za njegovo narušavanje ne može tražiti u tradiciji, kulturi, religiji ili bilo cilvilizacijskoj tekovini.
Šta uraditi kako bi se fizičko kažnjavanje zabranilo i u potpunosti iskorijenilo?
Da bismo zabranili i u potpuosti iskorijenili fizičko kažnjavanje djece, potrebno je reformirati zakonsku regulativu određenim mjerama, osigurati sistem podrške za zabranu fizičkog kažnjavanja kao socijalne politike te uključiti širu javnost u debatu u cilju podizanja svijesti na ovu temu.
Najčešća pitanja i odgovori o zabrani fizičkog kažnjavanja jesu “Kako odgajam dijete samo je moja stvar”, “Fizička kazna je djelotvorna i koristi se oduvijek, Zašto bismo sada prestali?”, “Ako ne budem koristio/la fizičko kažnjavanje dijete me neće poštovati, izgubit ću autoritet, a dijete će biti razmaženo i neće naučiti šta je prava disciplina”…. odgovore na ova i slična pitanja možete pogledati na facebok stranici Save the Children
Izvor: radiosarajevo
