Zašto smo na jednom od posljednjih mjesta u svijetu kada je u pitanju zaštita prirodne baštine i bioraznolikosti i dokle su nas dovele interesne veze raznih lobija i politike, najbolje se može pokazati na sljedećem primjeru:
Munika je prelijepo endemsko drvo sa naših planina, po kojem je Bosna i Hercegovina poznata u cijelom svijetu. Munika se u literaturi na engleskom jeziku zove i “bosanski bor”. Munika je još od vremena Austro-Ugarske bila strogo zaštićena vrsta u Bosni i Hercegovini. Od 2011. godine otkako Federacija BiH, gdje se uglavnom nalaze najvažnija staništa munike, više nema Zakona o šumama, postaje potpuno nezaštićena vrsta.
Brutalna sječa ovog rijetkog i plemenitog drveta, koja se već godinama dešava po Prenju i Čvrsnici, a posljednjih sedmica je intenzivirana na Crnom Polju (Prenj), vjerovatno je jedan je od razloga zašto novog federalnog zakona o šumama nema ni na vidiku.
MUNIKA – VRIJEDNO, RIJETKO I STROGO ZAŠTIĆENO DRVO
Munika (Pinus heldreichii lat.), endemska je vrsta. Raste samo na jugu Evrope, na planinama Balkanskog i Apeninskog poluostrva. Na Balkanu, je moguće pronaći na planinama Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova, Albanije, Grčke i Bugarske. Na Apeninskom poluostrvu, raste na planinama južnih regija Italije, Kalabrije i Bazilikate. Munika voli planine, pa je nalazimo na nadmorskim visinama od 800 do čak 2640 metara. Najstarije živo drvo u Evropi je upravo jedna munika, otkrivena u zabačenom dijelu nacionalnog parka Monte Pollino u južnoj Italji, starost joj se procjenjuje na 1230 godina.
Munika je skoro svugdje strogo zaštićena vrsta. Primjerice, u Makedoniji se njena staništa nalaze unutar Nacionalnih parkova Galičica i Mavrovo. U Grčkoj je zaštićena unutar lokacija zaštićenih kroz Naturu 2000: Oros Olympos, Ethnikos Drymos Pindou (Valia Kalnta) – Evryteri Periochi, Koryfes Orous Orvilos i Oros Vermio. U Bugarskoj, gdje je vrsta ocijenjena kao ranjivom, značajan dio staništa vrste nalazi se unutar strogog rezervata prirode Bayuvi Dupki – Dzhindzhiritsa (Nacionalni park Pirin) i u strogom rezervatu prirode Alibotush u planinama Slavyanke. Vrsta je prisutna i na Natura 2000 lokacijama i zaštićena je i Zakonom o biološkoj raznolikosti. U Italiji munika raste unutar nacionalnog parka Pollino kao i Natura 2000 lokacijama: Pollino i Orsomarso , Serra delle Ciavole-Serra di Crispo , Pollinello-Dolcedorme. Na Kosovu, vrsta je zaštićena unutar posebnih rezervata munike Oshljaku, Pisha e grande i Maja e arnenit, a prisutna je i u nacionalnom parku Mali Sharr. U Albaniji munika se javlja u planinama Gjallica, Korabi, Koritnik, Munella, Pashtriku, Valamara i Zaeba, uključujući sjeverne albanske Alpe, te u Llogari, Lura Šibenik-Jabllanici i nacionalnom parku Tomorri. Zakonom o šumama Republike Srpske munika je strogo zaštićena u dijelu BiH.
MUNIKA – STROGO NEZAŠTIĆENA VRSTA U FEDERACIJI BIH
Zakon o zaštiti prirode FBiH predvidio je propisivanje mjera zaštite za strogo zaštićene divlje vrste i podvrste (u koje bi morala spadati i munika) kao i mjere zaštite njihovih staništa, koje su trebale biti definisane posebnim pravilnikom. Za uništavanje strogo zaštićeniih životinja i biljaka zakonom su predviđene vrlo oštre kazne.
Rok za pravljenje ovog i ostalih od ukupno 15 pravilnika predviđenih ovim zakonom istekao je još 2016. godine. Ministarstvo turizma i okoliša u proteklih pet godina nije napravilo niti jedan od ovih dokumenata!
Zakonom je predviđena i uspostava izvanredno važne institucije u sistemu zaštite prirode – Federalnog zavoda za zaštitu prirode – rok za njegovu uspostavu istekao je u ljeto 2016. Također, Zakon je predvidio da se uradi revizija brojnih zaštićenih područja, utvrđenih prije 1995. godine, kada je potpisan Daytonski mirovni sporazum, što bi dovelo do brze ponovne uspostave i zaštite mnogih prirodnih vrijednosti naše zemlje.
Ovaj rok je istekao 2015. godine. Da se to uradilo na vrijeme branioci rijeka Bune i Kruščice, i mnogih drugih koje su tek sad na meti graditelja hidroelektrana, sada bi imali snažnu polugu za odbranu svojih rijeka.
NACIONALNI PARKOVI OSTALI U LADICAMA MINISTARSTVA
Alternativna zaštita staništa munike bila bi formiranje nacionalnog parka “Prenj, Čvrnica, Čabulja, Vran”, koji bi uključio skoro sva njena najvrjednija staništa. Istovremeno bi bile zaštićene i mnoge druge izuzetno vrijedne vrste bilijaka i životinja na ovom području. Formiranje ovog i drugih zaštićenih područja, po uzoru na druge zemlje regiona i Evropske Unije, otvorilo bi i puteve razvoja, zarade i opstanka mnogim sada zapuštenim seoskim zajednicama.
Davno napravljeni planovi i studije i za ovaj nacionalni park i za mnoga druga zaštićena područja, ostali su duboko zakopani u ladicama federalnog ministarstva okoliša i turizma; i ovoga puta su prevladali interesi raznih šumarsko-građevinskih lobija. Uzalud i obaveze da se zaštiti naš biljni i životinjski svijet, definisane što našim zakonima što mnogim međunarodnim konvencijama, koje smo uredno, a potpuno uzaludno ratifikovali.
Izvor: ekoakcija.org
