Jedna stara škola u Virdžiniji, u kojoj su se nekada školovali Afroamerikanci, u septembru 2016. je bila iscrtana rasnim grafitima. Krivcima je izrečena neobična kazna – čitanje.
Dvije i po godine kasnije, BBC-jeva novinarka Ema Džejn Kirbi (Emma Jane Kirby) se raspitala da li je kazna bila djelotvorna.
Od trenutka kada su nadležni čuli za rasističke i antisemitističke grafite na staroj školi u Ašburnu, posumnjali su da su počinioci maloljetnici.
“Grafiti su bili puni rasističkog naboja – sa nacrtaim svastikama i frazama kao što je ‘White Power’ (moć bijelaca). Ali, isto tako, bilo je tu i nacrtanih dinosaurusa, ženskih grudi, ali i penisa. Stoga sam pomislila da to ne može biti djelo ljudi iz KKK-a. Više mi je djelovalo kao maslo nekih tinejdžera”, rekla je tužiteljka Alehandra (Alejandra) Rueda.
Njena je intuicija nije prevarila. Petoro tinejdžera, uzrasta 16 i 17 godina, je uhapšeno i izjasnili su se krivima za uništavanje privatne imovine, ali i zato što su prekršili zabranu pristupa datom posjedu.
Foto: FRAMERS PROJECTS – bbc.com
Tinejdžeri nisu bili svjesni značaja koji je dati objekat imao. Bio je to objekat od istorijskog značaja, ali tužiteljka smatra da su oni to učinili samo kao otpor autoritetu i da nisu bili svjesni koji je to tačno objekat u pitanju.
“Zajednica je burno odreagovala. I to sa razlogom. I znate još šta – ta djeca nisu ni znala šta svastika znači. Stoga sam tu uvidjela priliku za učenjem. Kako nisu imali ranijih prekršaja, prisjetila sam se sebe u njihovim godinama i šta je to što je mene otvorilo ka drugim religijama i kulturama… Čitanje”, kazala je ona.
Sudija je u ovom slučaju podržao naredbe tužioca – djeci treba odrediti “kaznu čitanja”. Rued je odredila 35 knjiga te im kazala da odaberu po jedan naslov mjesečno. Nakon godinu dana čitanja trebaju uz to da isporuče dakle 12 izvještaja – eseja, o 12 različitih knjiga. Među naslovima su se našli: “Kako ubiti pticu rugalicu”, “Dvanaest godina ropstva”, “Egzodus”…
Kako je odrasla u Meksiku, u mješovitom braku, gdje se isprepliću dvije kulture, Rued je naglasila da puno duguje izboru knjiga koje joj je majka birala.
Alejandra Rueda čita sa majkom i sestrom.; Foto: ALEJANDRA RUEDA – bbc.com
Ova je tužiteljka nadaleko priznata zbog ovog svog poduhvata, ali su se ipak neki članovi zajednice iz drugih rasa požalili da njihovu djecu ne bi baš tako tretirali da su bili u ulozi mladih delinkvenata.
“Kazna nije bila blaga”, negira ona. “Ova djeca nemaju ranijih prekršaja… Kazna je čak strožija nego što bi inače bila”, dodala je.
Svih je petoro tinejdžera uspješno završilo zadatke čitanja knjiga, ali i pisanja izvještaja. Pritom, niko od djece nije ponovo posegao za istim ili sličnim radnjama. Njihovi su roditelji naglasili da je “kazna” bila itekako efikasna, ali i da ih je sramota što je do toga svega uopšte i došlo.
Niko od pomenute djece nije bio voljan da da izjavu, ali to je u redu, jer zaključak jednog od radova sumira sve:
“Mnogo sam naučio tokom pisanja ovog eseja o tome kako neke stvari mogu uticati na ljude – nisam ni slutio koliko su mračni neki dijelovi ljudske istorije.”
“Upalilo je”, rekla je Rued, uz veliku dozu empatije.
