Kada ste dijete, ljubav i podrška koju dobijate od roditelja postaju jedna od najvažnijih stvari u vašem životu.
Ali možete li zamisliti kako bi to izgledalo kada bi bilo koji od vaših roditelja imao Down sindrom?
Sader Issa, 21-godišnjak iz Sirije, dijeli svoju priču i govori kako se osjećao dok je odrastao u tim uslovima, i kako ništa ne bih mijenjao u vezi oca, te da je zbog njega postao čovjek kakav je danas.
Sader Issa je čovjek koji se ponosi svojim korijenima. Djetinjstvo mu je bilo puno ljubavi i nježnosti, jer je njegov otac uvijek pokušavao učiniti njegov život takvim da se ne osjeća drugačijim od svojih vršnjaka.
Iako bi to nekima moglo predstavljati izazov i nešto s čime se veoma teško suočiti, Saderov otac pokušao je odgajati sina na najbolji mogući način. Iako se može pretpostaviti da je odnos između njega i njegovih roditelja drugačiji od ostalih, Sader kaže da to nije.
Odnos koji su gradili tokom godina bio je uobičajen kao i bilo koji drugi. S vremenom su mogli da uživaju u ljubavi, jednostavnosti, poniznosti i uspjeli su da se probiju kroz nevolje kada se nisu slagali. Ovim su pokušali pokazati drugima da je sve moguće i da mogu promijeniti percepciju o stvarima ako odvoje trenutak da ih vide kao porodicu u kojoj je ljubav najvažnija.
Jad Issa, Saderov otac, radi u mlinu u blizini svoje kuće. Njegov sin mu često pomaže i prati ga do radnog mjesta. Vodi normalan život i ljudi ga poštuju i postupaju prema njemu kao prema bilo kome drugom, jer sve što zna je kako im pružiti čistu ljubav bez da zauzvrat očekuju išta.
Ponosan sam na svog oca. Kroz moj život bio mi je najveća podrška kada mi je to bilo potrebno – kaže Sader.
Najljepše od svega je kad ga otac ponosno upoznaje sa drugim ljudima i pokazuje im da je, uprkos svom stanju, postigao svoj cilj: odgojiti dobrog čovjeka, koji nastoji dobiti ono što želi. Trenutno je Sader student treće godine stomatologije, pa, kad upozna nove ljude, ovaj divni otac s ponosom im kaže „moj sin je doktor.“
Njegove oči su pune radosti i zadovoljstva, kao da se u njima očitava izraz kojim on pokušava reći: „Da, imam Down sindrom, ali odgojio sam ovog čovjeka i učinio sve što je u mojoj moći da ga učinim doktorom i pomognem drugima“ – kaže Sader, koji ne krije koliko je ponosan na svog oca.
Možda, kad je žena trudna i otkrije da će njeno dijete imati Down sindrom, mogla bi pomisliti da joj je život uništen i da bi to mogla shvatiti kao najgore što joj se može dogoditi. Kao i u svakoj životnoj situaciji, mogućnosti se pojavljuju i u ovom slučaju postoje samo dvije: pričekajte i preuzmite odgovornost ili odustanite od ideje da imate dijete s tim stanjem.
Da moja baka nije rodila mog oca, ne bih mogao biti ovdje da vam ispričam ovu nevjerovatnu priču – rekao je Sader koji pokušava snimiti film o svojoj porodici.
