Mnogo je apsurda oko nas, čak često BiH i zemlje u okruženju zovem Apsurdistanima. Sigurna sam da ne trebam navoditi primjere da bi me neko shvatio šta želim reći.
Piše: Damira Ibranović
Jutros me prvo uhvatio talas smijeha, pa onda ljutnje, a na kraju sam samo rekla: “Gluho i ćoravo bilo“.
Na jednom od portala pročitala sam vijest da je splitska turistička agencija umjesto munara na fotografiji Mostara umetnula zvonike crkava. Valjda se neko zaigrao u Photoshopu pa je “malo” pomjerio i okolna brda pa je poznati križ iznad Mostara završio na Fortici umjesto na Humu. Valjda im je ovo trebalo da turistima koje vode u Međugorje pokažu koliko je utjecaj tamošnje Gospe, šta li…?
Kao ponosna Bosanka i Hercegovka, volim svaki kamen ove zemlje. Prema državi nisam ovako naklonjena, ali prema divnoj zemlji u kojoj sam rođena, Bogami, jesam. I zaboli me svaki put kad nam diraju u različitosti koje nas čine ovim što jesmo. Nebitno da li u to dirao neko naš ili bilo ko od “njihovih”.
Mostar je toliko divan zato što se ezan i crkveno zvono dozivaju iznad grada. I Sarajevo. I Tuzla. I Banja Luka. Otkud nekome pravo da jednom gradu koji je na UNESCO-voj listi mijenja identitet? Otkud nekome pravo da nagrđuje tradiciju i historiju jednog naroda? Otkud nekome pravo da zarađuje na lažima?
Ljetos sam bila u Splitu. I zaljubila se u taj grad. U svaki kutak i svaki zvonik, svaku riječ Dalmatinskog. Evo ne znam kako, ali mi nije palo na pamet da se zapitam kako bi Dioklecijanova palača izgledala da je umjesto Sv.Duje, naprimjer munara Begove džamije. Nije. Zato što umijem da poštujem tuđe, za razliku od ekipe iz Adriatic-travel agencije iz Splita.
Ne pada mi ni sada na pamet da uđem u Photoshop i nagrdim onakvo zdanje nekim drugim, koje tu ne pripada.
Jedna stara dobra kaže “Svakom’ svačije”, a druga “Poštuj tuđe i voli svoje”. Pametnom dosta!
