Ogromna je glumačka karijera velikana bosanskohercegovačkog, ali i bivšeg jugoslovenskog glumišta – Josipa Pejakovića. Nebrojeni filmovi, serije, pozorišni komadi, monodrame, nagrade – među njima Sterijina nagrada za ulogu Omer-paše Latasa i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva. Njegova nova monodrama – Bh. stend drp tragedy povod je gostovanju ovog glumca u programu Radio Kameleona:
Kamelon: O čemu govori monodrama?
- Monodrama govori o mom životu, o odrastanju, mladosti, rock and rollu. Želim dokazati da se ništa danas ne dešava što se već nije dešavalo i onda ponirem u prošlost. Najnovija monodrama ukazuje da je Bogdom pobijedio, odnosno izvojevao slobodu napaćenom narodu, odnosno narodima Bosne tada Husein–kapetan Gradaščević koji je u 23 godini prepoznao budućnost BiH. Da se on izborio za slobodu, danas ne bi bilo troguzih, kako ja kažem dvoguzih sekretarica, ministara, glupana, raznih sorti, samo zato što su Bošnjaci, Srbi i Hrvati. BiH bi bila normalna država, koja bi imala jednog predsjednika i Vladu i jedno vrijeme, prostor, gdje bi ljudi živjeli dostojno čovjeku. To što je onemogućen Husein da nam obezbjedi već tada 1831. godine tu željenu slobodu, a ko mu je to onemogućio saznat ćete u Tuzli.
Kameleon: Dakle, u monodrami je aktuelna društveno-politička situacija u Bosni i Hercegovini. Šta ste željeli da postignete s tim da se vraćate u historiju BiH?
- Pošto sam ja rođen u Travniku, a u Travniku je stari Vezirski grad koji je 150 godina bio prijestonica Bosne, ja sam počeo da tražim svoje vlastite uzore u toj historiji od 100-150 godina i pojavljuje se naravno ta svijetla figura, koja se naravno zove Husein – kapetan Gradaščević. Pojavljuje se i Abdulvehab Ilhamija iz Žepča, šejh i jedan od najvećih pjesnika koga je Džemaludin paša zloglasni vezir Travnički zadavio samo zbog jedne pjesme ”Čudan zeman dođe”. Radi te pjesme koje naravno Ilhamija nije htio da se odrekne, on je zadavljen na travničkoj tvrđavi sa bratom Huseinovim, koji će zbog tog umorstva brata preokrenuti i okrenuti protiv Turske i to je jedini čovjek za 500 godina koji se sam odredio na čelo pobune za borbu, za autonimju BiH, i ta svijetla figura je potpuno zataškana pričom da je on gazija, predan samo jednom narodu, a ne svim narodima. Svašta je on uradio sa 23 godine, da bi se to prićutkivalo i stavilo u kontekst istorije, kao da je ona švedski sto, o tome ja govorim.Vraćanjem u prošlost, želim da pronađem krivca, zašto nemamo slobodu i to je jasno k'o dan.
Kameleon: Izjavili ste da je ovo svojevrstan doprinos pomami stand-up komedija. Šta to znači?
- Stand up komedija je pravac koji je vrlo cijenjen i popularan u Americi, zato što taj Stand up u Americi rade najbolji komičari Amerike danas, naravno sve što je popularno pretvara se na ovim prostorima u svoju suprotnost, ovdje se uhvatio stand up komedije i ko može i ko ne može. Stand up podrazumijeva ”ustani i govori”, a ovi naši ustanu i govore o svemu i svačemu, glupostima, o vicevima o Muji i Sulji. Ovo što ja radim, nema veze sa stand up komedijom, ovo je jedna paradigma ili parafraza stand up-a, gdje sam to krstio kako je ap-apa, dakle jesti ”ap, ap”, kod mene drp, nema ništa jesti, nego samo krađa, krađa i krađa.
Kameleon: Po čemu se Vaša posljednja monodrama razlikuje od prethodnih uloga?
- Po svemu. Ja hoću da dokažem da je moj život sadržajniji od nekih junaka koje sam igrao. Niko od njih nije svirao gitaru, niko nije pjevao, niko se nije bavio rock and rollom, uglavom su seljaci koji su išli u vojke škole, jahali konje, i ubijali. Ja to nisam. Ljudi to vole, da priču koju pričam, ne pričam iz neke anonimne potrebe, da ostanem po strani, nego da kažem ja, Josip Pejaković, znam ovo sve iz historije, zato što sam rođen u Travniku, a samo idiot koji je rođen u Travniku može da ne voli Bosnu.
Kameleon: Da li možete pronaći jedan razlog da kažete da je Bosna sretna zemlja, ima li u Bosni dobrih priča?
- Naravno da ima, ja sam deset godina to radio u ime naroda, bez obzira što su moje priče bile sa nesretnim početkom, uvijek su bile sa nekim, kakvim takvim sretnim krajem. Mislim da je BiH jako nesretno podijeljena na RS i Federaciju. Ako su je već trebali dijeliti, trebali su je podijeliti na Hercegovinu i Bosnu i mislim da bi BiH bila najsretnija zemlja na svijetu i ovdje bi bio mir 1000 godina. Mi bismo vjerovatno bili najljepši prostor na ovom dijelu Evrope, ovako ćemo tavoriti u mraku, jer oni koji su onemogućili Huseina da izvoje slobodu, njihovi potomci su danas na vlasti, nažalost.
Monodrama “Bh stend-drp tragedy” novi je komad prvaka drame Narodnog pozorišta u Sarajevu i jednog od najvećih bh. glumaca Josipa Pejakovića. Novoj monodrami je kako kaže Pejaković, posvećena velika pažnja i mudrost, a u drami je predstavljena Bosna u drugom svjetlu, a ne sa vicevima o Sulji i Muji, primitivizmu i onom čime smo bombardovani svih ovih godina kroz komedije.
Autor: Jasenka Ahmetašević
