Tekst koji je poslala čitateljka BUKE dira u samu srž neuspješnog obrazovanja u ovoj zemlji, počev od osnovne, srednje škole pa sve do univerziteta. Tekst objavljujemo, uz minimalnu korekciju uredništva…
Obrazovni sistem u BIH….
Potaknuta statusom roditelja koji je sa naših prostora emigrirao u Švedskoj, te opisao način prihvaćanja obrazovnog sistema njegovog djeteta u toj tuđoj zemlji. Obzirom da je početak školske godine i sama se nalazim pred tim izazovom , koji ovdje izgleda mnogo drugačije 🙂
Ne mogu , a ne reći da mi dotični TEKST nije ostavio ožiljke na srcu ……..što nisam u Švedskoj !
Također me pogodio i status roditelja koji je bio odlikovani borac u ratu BIH, koji u svojoj potresnoj ispovijesti o tome kako svog jedinca šalje u „bijeli svijet“ u potragu za boljom budućnosti , jer ko smije kod nas da misli o budućnosti ?
Mora da je mnogo optimističan, ili mnogo glup !
Nadam se da zbog svoga stava i glasnog razmišljanja neću završiti iza rešetaka, jer ovdje je zakon jako strog prema „običnim“ građanima, pa ako vam ubiju dijete ,a vi niste „NEKO“,sve će redom od policije , krimi inspektora pa sve do svjedoka ubistva dobiti kolektivnu amneziju, gotovo da vam ne može pomoći.
Ali ako pokažete predsjedničkoj koloni srednji prst , e bogami će vas za 15 minuta naći i staviti pred lice pravde, to je već ozbiljna situacija i ozbiljan zakon !
Kao roditelj/majka probati ću Vam opisat obrazovni sistem u BiH, kažem pokušati jer je vrlo složen, te je kao takav prosto neopisiv i neshvatljiv dok ne postanete dio istog.
Majka sam jednog tipičnog djeteta koje pohađa redovnu školu, te dijeta s ozbiljnim poteškoćama u razvoju odnosno djeteta s autizmom.Moje dijete s poteškoćama 04.09.2017 ne polazi u školu !
Zašto ?Jer mu nije obezbijedjen ni jedan vid podrške , za njega nema mjesta ni u jednom redovnom vrticu, poslali biste ga u specijalni, ali nema ni u specijalnom. Zamislite !
Kako, eeee pa nema, nema kapaciteta ni za djecu s poteškoćama, nije država ni kriva ni obavezna da se pobrine za njih. Ako ona nije, ko je ?
Da nam na to pitanje nadležni bar mogu odgovoriti , s obzirom da je osnovno obrazovanje zakonski obavezno, zakonom zagaranovano od strane te iste država .No koji zakon to nema rupa da nema NAŠ, naša su djeca su “rupa u zakonu “, pa se prema njima tako i ophode.
Zavod za Specijalno Obrazovanje „Mjedenica“ ove godine prima samo 19 djece jer za njih ima kapaciteta, ako im je predato zahtjeva dva puta više, moje je u ovih drugih 54 djece koje nisu za sada imala sreće, krug se ponavlja svake slijedeće godine, pa probajte opet dogodine 🙂 , više sreće drugi put.
Ministar obrazovanja se nije još uvijek vratio sa svog godišnjeg odmora da riješi „moj“ a i problem ove ostale djece, jer ako nas zavod neće neka se ministar s nama malo bakće, ako i on naše vremena.
Šta će ministar, mora odmoriti više puta godišnje, kad god je krizno pitanje zovu njega,nije mi ministar kriv što sam rodila dijete s autizmom, jer BiH ne zna šta da radi i sa zdravom djecom , njima čak ni ona zdrava ne trebaju kamoli ova s poteškoćama.
I mi i oni jedva čekamo da ih odškolujemo, pa da im najveću uspjeh u životu , da odu preko grane brinu o trećoj generaciji Austrijanaca i Nijemaca , jer kod njih je sistem uređen , nemaju stresa te žive dugo dugo. Nije to BiH da ih stres ubija do 50-te , ako imaju sreće i da je prežive te stoga i dočekaju dugo čekanju penziju od njene visine će živjeti tako kvalitetno da im je bolje da su već umrli .
Za moje dijete s poteškoćama godinama unazad plaćam prijevoz koji je pola moje mjesečne plate, ako i imam sreće da nađem nekog da zarađuje na mojoj nevolji, jer se ljudi ovdje još uvijek boje djece s poteškoćama, boji ih se država pa što ne bih i građani , tako to ide uzročno-posledično..
Država mi refundira iznos jedne mjesečne karte za dijete, iako ne može samo u školu pa neće valjda i meni kao pratiocu kupit kartu, ja valjda treba da se švercam, štedi se na nama obavezno.
Godinama ide u NVO (nevladinu organizaciju), jer je taj problem na listi problema koje ima Ministarstvo obrazovanja , moje dijete odraste oni ga još ne riješiše, a pitanje bilo je prioritetni, nije da nije !
Godinama iz svog džepa plaćam radni materijal s kojim će i u toj NVO raditi moje dijete, plaćam užinu jer mu je niko nije obezbedijo , mije to ovo Švedska, nema švedskog stola.
Moram mu kupiti čak i sredstava za higijenu nema ni toga, nema i-Pod u školi to ima samo u Švedskoj, ovdje ću i platiti 30 KM za baterije, jer su edukativne igračke na baterije, neće ti zujati i svijetliti dok ne platiš.
Država nam se prošle godine smilovala i dala prostor, ove godine ipak ni toliko.
Da da…. tako se u BiH obrazuje djeca s poteškoćama., neće valjda država ina njih trošiti pare . Jer oni vjerovatno neće moći otići raditi u EU i slati novac u BIH da bi država od njih imala koristi, e bogami neće ulagati u nešto od čega možda neće biti hajra.
Nije puno bolje ni mom tipičnom djetetu u redovnom obrazovnom sistemu.
Takođjer i njemu kupujem sav radni materijal, te preskupe školske udžbenike, samo ministarstvu poznati i priznati autora,za svaku školu različite, jer svaka općina ima svoje miljenike neće ih valjda miješati po općinama. Pa daaaaa, ima logike !
Prave se VIP odjeljenja i razredi, te se malo zna o emocijama djece, ali bez brige, zna se odlično gdje kome radi mama, gdje kome tata , koliko su im duboki džepovi, te s kakvim im se nastupom obraća, ovo ne moram pojašnjavati. Jel da ?
Ima raznih sekcija, školske , vanškolske aktivnosti na koje možete upisati dijete, jer morate na vrijeme kao odgovorni roditelji prepoznati talente vašeg djeteta. To OVDJE odavno nije posao profesora ili pedagoga, danas su roditelji apsolutno, ali apsolutno za sve krivi i odgovorni oni su tu samo za to da prime platu, sve što zahtijeva odgovornost nije njihov posao.
U BiH , su sva djeca talentirana za sve, pod jednim uslovom da im roditelji imaju novac, biće vam dijete najbolje u plesu čak i onda ako ima dvije lijeve noge, u glumi ako je antitalent za to, talenti će se gurati sa strane, vašem pljeskati. Samo para, nova oprema i dovoljno djece treneru :-).
Talent, šta to i bi ?
Bilo to nešto u Titino vrijeme, toga više nema.
A djeca ?
Pa djeca su danas sva talentirana samo ako platite, ako ne platite s talentom samo možete da patite.Tako nekako iscrpe se roditelji da doguraju djecu do srednje škole , kontaju još malo traje taj Sizifov posao da dođu do kraja , to jest da odgoje i obrazuju svoje potomke.
Ali i tamo oni ne znaju naše „obrazovanje“ postalo mnogo izazovnije nego u njihovo vrijeme , jer srednja škola više nije obavezna.Izbaciće vam dijete iz nje, ako se puno i smije , vi niste „NEKO“ ili „NEŠTO“, ništa vas ne može spasiti ni vas ni vaše radničko dijete, od ničega.
Da baš ničega !E daa to, sredja škola postala džungla, i preživljavanje je baš kao u njoj !!!
Potomci „POZNATIH BABA/MAMA“ porasli, pa vježbaju svoju aroganciju na vašoj običnoj radničkoj srednjoškolskoj djeci, ali bogami i profesorima !!!Profesori se nazor smiju bahatim potomcima, umanjuju njihovu bahatost, o autoritetu da i ne govorim, oni će zbog „poznatih“ mama tata često ćutati i prećutati o vršnjačkom nasilju čak i onda kada se završi samoubojstvom.
Nije to više pitanje časti, jer znaš babo mu je stranački jak, bolje šuti nego da se zamjeriš toj faci, s grižom savjesti će se i nekako nositi, s njihovim bijesom ne. Tako su naše srednje škole došle u situaciju da imaju više profesora nego učenika , šta briga profesore sve dok primaju platu .
Često zabaoravljajući da su upravo zbog djece tu, ne sebe samih.Čak i ako neko „obično“ dijete bude baš onako uporno poput žohara da završi visoku školu odnosno fakultet ništa mu se bolje ne piše u budućnosti sačekati će te isti naš obrazovni sistem i na vrhu.
Dok završite i obični prosječni državni univerzitet ostanete i vi i porodica vam bez pola kose i zdravlja.Onako pošteno s diplomom ugurate se na nekom državnom poslu, radite marljivo dan i noć, dok napravi zavidnu karijeru i stekne ugled građana i ljudi. Pojavi se jednog dana neka predsjednička ili direktorska žena , unese vam se onako u lice i kaže ono čuveno „Znaššššššš !“, ovdje će biti kako mi kažemo jer mi smo na vlasti, nikako drugačije.
I tako i bude !
Njima su potrebni podobni , ali ne talentirani , talentirani mogu da idu kući i mašu ušima jer ako nisu na vrijeme otišli odavde ,ovdje mogu samo da grizu nokte..
Ima ovih što su u Kiseljaku završili imaju i oni diplome , šta ima veze što ne znaju da rade svoj posao , jer ovdje se odavno gleda kavalitet štele ne kvalifikacije. Ne znaju posao, kao da je to i bitno ?
Zar je to upopšte bitno ????
Ko uostalom u BiH zna da radi svoj posao? NIKO !.
Ne zna čak ni sam predsjednik, jer da zna vjerovatno nam ne bih bilo ovako kako jeste.
Ne zna kako je obrazovanje i način obrazovanja Švedskoj, Njemačkoj Austriji ili SAD.Znasamo da je u Bosni ovako
Sretan djeco prvi dan škole!
Izvor: buka
