Šah, domine, novine, ukrštenice, bojanke, heklanje, tenis i karte samo su neke od sastavnih aktivnosti korisnika tuzlanskog Doma penzionera, koji je već 37 godina kuća osobama treće životne dobi.
Pobjednički duh
U vrijeme naše posjete u Dnevnom centru, otvorenom 2015., zatekli smo desetak korisnika, od kojih su neki temeljito prelistavali novine, dok su drugi uz kafu, pažljivim odabirom poteza i taktike, redali domine.
– Za domine koristimo papir i olovku. Pišemo kad ko izlazi, kad je ko došao. Staro se pa ne možemo pamtiti, a olovka i papir ne mogu pogriješiti –kroz osmijeh nam govori Mujesira Elezović (85).
Naglašava da, uprkos godinama, pobjednički duh još postoji.
– Primjera radi, ako je dvojka ostala, treba dvojku da spomenem, ne osmicu. Ja greškom spomenem osmicu, a mojoj prijateljici ispadne naopako. Kaže, šta me varaš. Nije varanje, već zaborav, sinko. To su godine kad se zaboravlja, kad se ne pamti – objašnjava Elezović.
Za susjednim stolom zatičemo Ćazima Halilovića, koji nam otkriva da ljubav, osim prema ukrštenicama, ispoljava i prema knjigama. Uskoro bi svjetlost dana trebala ugledati i njegova knjiga, koja će govoriti o životu u Domu penzionera. Otkrio nam je i nekoliko detalja iz knjige.
– Ovdje, u Domu, veoma je čisto i uredno. Ali, u knjizi se pronosi glas da u Domu ima miševa, da je miš ušao u sobu gdje su smještene bake, koje se uglavnom boje miševa. Tad nastaju prava zbrka i humor. Knjiga će govoriti, također, o ljubavima i tajnama korisnika Doma – govori Halilović.
Salih Salkić, Sejfulah Salihodžić i Džemal Agić zajedno provode veliki dio slobodnog vremena. Kada je lijepo vrijeme, rado izađu u šetnju gradom.
Na naše pitanje traže li još “djevojke”, odgovaraju da su u njihovim godinama to priče za malu djecu, jer su oni uglavnom stari i bolesni pa im nije do toga.
Izvor: Avaz
