Statistika je neumoljiva: pretprošle godine budžetom Federacije Bosne i Hercegovine je bilo predviđeno 630.000 KM za finansiranje 11 saveza koji okupljaju osobe s invaliditetom. Prošle godine je taj iznos smanjen za 100.000 KM, a ove, nakon nedavno izglasane odluke u federalnom Parlamentu, pomenute asocijacije će dobivati još 30 posto novca manje.
Ukidanje, drugim riječima
“Dakle, u 2015. smo imali na raspolaganju 50.000 KM, godinu kasnije 39.000, a sada ćemo dobiti po 28.000 maraka. Znači, na nama, invalidima, budžet je ‘uštedio’ oko 150.000 KM, koje su preusmjerili za penzije. Tu sam informaciju dobio u federalnom Ministarstvu finansija”, tvrdi nam Dževad Kamber, čelnik federalnog Saveza oboljelih od poliomyelitisa, napominjući da je takvom raspodjelom sredstava rad svih ovih saveza doveden u pitanje.
“Ne možemo funkcionisati bez stalno zaposlenih lica, a od čega ih sada plaćati”, pita Kamber, od kojeg saznajemo da je Vijeće invalida još prije izglasavanja odluke uputilo dopis Ministarstvu rada i socijalne politike Vlade FBiH, zahtijevajući da se ova sredstva ne smanjuju.
“Ministar nam je to najavio na susretu povodom Dana invalidnih osoba, kada mi više ništa nismo mogli preduzeti. To nam je bila ‘čestitka’”, ističe Kamber.
Ćamil Deljković, čelnik Saveza za distrofičare, takođe je ogorčen: “Ako je neko htio da nas ukine, napravio je ‘pravi’ potez. To sam rekao lično ministru Drljači. Odgovorio mi je da ni on nije bio sretan zbog toga što je morao napraviti taj rez nad onima nad kojima ga ne bi trebalo praviti”. Pedeset godina postojimo i nikada nam se ovakvo nešto nije dešavalo. Jadna je to država koja na nama štedi”, govori Deljković, koji smatra da krivicu za ovu, i po njegovom mišljenju neshvatljivu odluku, snosi i ministrov pomoćnik Dobrica Jonjić.
“Pa, Jonjić bi morao da se bori za nas, ako on ne zna šta nama treba, ko će”, tvrdi Deljković.
“Zakonske osnove za njihovo finansiranje nema i upravo zato se priprema zakon koji bi trebalo da reguliše ovu oblast. No, nismo ništa napamet ni dosad radili. Ranije su se stvarno dijelila sredstva ‘od oka’, ali danas je to potpuno drugačije: ide se na konkurs, pa se potpisuju ugovori, pa se traži pravdanje utroška. Od nas je jednostavno traženo da smanjimo 30 posto u odnosu na prošlu godinu”, govori nam Jonjić.
Kamber potvrđuje riječi pomoćnika ministra: “Jonjić me je zvao i rekao da se ništa ne može učiniti”, tvrdi čelnik Saveza za poliomyelitis, pominjući da je Jonjić bio predložio isplatu kao što je bila 2016. godine.
“To je tačno”, kaže i nama Jonjić, koji je, objašnjava nam, na kolegiju čuo da je iz federalnog Ministarstva finansija stigao nalog da se izvrši ovo smanjivanje.
Čiji je nalog?
“Mi smo tu bili nemoćni”, objašnjava Jonjić, kojem je Ćamil Deljković rekao da je on bio dužan štititi njihove interese.
“Znao sam ja da će biti nezadovoljni, ali radi se o nečem na šta mi, u Ministarstvu, nismo mogli uticati”, govori Jonjić, dodajući da u Ministarstvu nemaju nikakvih problema s tim organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom, što je, primjećujemo, pomalo čudno ako se uzme u obzir to da se godinama već ukazuje na, najblaže rečeno, netransparentno trošenje sredstava pojedinih od tih organizacija.
U Ministarstvu finansija razgovaramo s jednom od odgovornih osoba, uz uslov anonimnosti. Kaže nam: “Mi smo postupili po nalogu resornog ministarstva (!), ali ovo o čemu govorimo nije se desilo samo pomenutim savezima nego svim tzv. neprofitnim organizacijama”.
Njegova su saznanja da se to desilo na osnovu primjedbi revizora, vezanih za planiranje sredstava za transfere za koje ne postoje izričite zakonske obaveze.
“Tu spadaju Udruga logoraša, civilne organizacije, ESV, i slično…”, navodi sagovornik.
A to što je i razjedinjenost saveza donekle doprinijela cjelokupnoj ovoj situaciji (to tvrdi i Deljković), potpuno je druga, ali ne manje bitna dimenzija ove priče.
Izvor: oslobođenje
