PIŠE: Vedran Jahić
Pisao sam o ljetovanju u Turskoj. Bilo je sjajno. No, ono što je definitivno upotpunilo moje, ovogodišnje ljeto, jeste posjeta grčkom otoku Lezbos, trećem po veličini u cijeloj Grčkoj. Da budem precizniji, odvojili smo dan da sa azijskog kopna „skoknemo“ Egejskim morem do evropskog tla, odnosno do glavnog, najvećeg grada na Lezbosu, grada Mitilini.
Bila je to izvanredna prilika za upoznavanje dijela grčkog arhipelaga, koji je bliži Turskoj nego samoj Grčkoj! Naime, od grada Ayvalika u Turskoj do Lezbosa potrebno je samo 45 minuta vožnje trajektom, dok je zanimljivo da se, recimo iz Soluna trajektom do Lezbosa putuje čak osam sati!
Sam naziv ostrva se naravno veže za grčku mitologiju. Istoimeni Lezbos je bio zaštitnik ovog prostora, a pridjev „lezbejski“ se izvodi također iz pjesama čuvene Safo, koja je pisala o ljubavi između žena. No, neću pisati historiju ovog ostrva. Moj doživljaj je središte ove priče.
Pri samom pristajanju na Lezbos, vidim grad baš kao u filmovima. Ulice su uske, prometne, ali ćete uglavnom vidjeti motor kao prijevozno sredstvo. Mnogo motora! To mi se baš sviđa! Sve ulice su koncipirane tako da nema šanse da se izgubite. Osim toga, ljudi su prijatni i odgovorit će vam na engleskom jeziku za pomoć.
Standard je naravno veći, malo je skuplje s obzirom da se radi o Evropskoj uniji, ali je ovaj izlet nešto što zaista treba iskoristiti, kad vam se već pruži prilika. Obogatiti pasoš sa još pokojim pečatom!
Lezbos je takozvano „smaragdno ostrvo“. Ima razloga za to; prirodno zelenilo, čist vazduh, masline, biserne plaže… Posjetili smo prelijepo uređenu plažu, gdje za samo jedan eur imate na korištenje ležaljke, kabine, tuševe…
More je ovdje mnogo toplije nego u Sarimsakliju, poput termi! S obzirom da je poprilično kamenit prilaz u vodu, osmišljen je lakši način kupanja, preko mola, ali su i u plićaku postavljene bijele vreće za što bolje uživanje u moru. Također je napravljen i prilaz za invalide.
Šta mi se to još svidjelo na Lezbosu? Radi se o pravoslavnoj crkvi Svetog Atanasija. Ušli smo unutra, kazali su nam da nema slikanja, ali mi Bosanci smo uvijek bili “mangupi”. Naravno, “opalili” smo koju fotku da nas teta ne vidi.
Postoji još jedan detalj zbog kojeg vrijedi doći ovdje. Naime, na putu do plaže sreli smo se sa Kipom slobode! Poput onog u New York-u. Graditelju grčkog Kipa slobode, Gregoriusu Zevgolisu, se mnogo dopala američka statua, te je zaželio da i njegova zemlja ima takvo nešto. Zahvaljujući njemu, danas se u Mitiliniju možemo osjećati kao da smo preletjeli Atlantik i na trenutak se našli pred čuvenom Lady Liberty.
Posjet Lezbosu je nešto što ću pamtiti dugo, stoga toplo preporučujem svima koji se nađu u blizini da vide ljepote egejske obale „preko puta“ Turske. Zaputite se s veselim društvom brzim brodom, i uživajte u morskom pogledu, možda vidite delfine, ajkulu i slično.
