Odbojkaška utakmica između ekipa Gračanica Fortex i Smeč Lukavac odigrana je danas, a favorizovane gošće lako su pobijedile. Međutim, utakmicu je obilježio incident koji je se dogodio na kraju, kada je majku Edine Selimović, odbojkačice Smeča, verbalno napao predsjednik Gračanice (ime i prezime poznato redakciji).
Upravo je današnji događaj inspirisao Edinu Selimović da svoju odbojkašku priču podijeli javno putem svog FB profila.
“Dijete sam rođeno u Tuzli, a odraslo i odhranjeno u Donjoj Orahovici (selu na Opštini Gračanica). Počela sam da igram za ŽOK Gračanica u šestom razredu osnovne škole. Tadašnji trener mi je rekao da kao prvo nikad neću narasti, a kao drugo da nema nekog igrača tu na pomolu. Nije mi trebalo dugo da napredujem i sa 14 godina budem igrač turnira u Čapljini”, počinje Edina svoju priču i nastavlja:
“Ne osuđujem nikoga, samo sam zahvalna svima onima koji su me itekako prozivali sa tribina u MOM gradu: ‘dijete sa sela’; ‘izvedi je'… Neću nikoga imenovati, ali sve je to moja mama proživljavala navijajući zajedno sa tim istim za mene i moj tim. Ubrzo sam pozivana za kadetsku, a potom juniorsku reprezentaciju BiH. Niti me ko hvalio, niti me podržavao, a niti mi čestitao. U trećem razredu Gimnazije, dobila sam ponudu od tadašnjeg, a i sadašnjeg prvaka BiH, Jedinstva iz Brčkog, odlučila da odem jer sam već tad vidjela sebe u malo ozbiljnijoj odbojci. Sretan put mi nije poželjen iz mog matičnog kluba, nego samo riječi ogorčenosti i sebičnosti… ali neka navikla sam! Nakon tri godine u Brčkom uz brojne titule, i nakon preživljenog terora od strane tadašnjeg trenera, odlučila sam da prihvatim ponudu od Američkog koledža i okušam svoje šanse tamo. Uvijek sam bila veliki radnik i tako sam se borila za svoje mjesto, ali nikad nisam dozvolila da me neko ponižava i omalovažava, što dosta trenera u ovoj državi radi.”
Edina od ove sezone nosi dres ekipe Smeča, koja ima ambicije za ulazak u viši rang. Utakmicu u Gračanicu ova odbojkašica neće pamtiti po dobrome.
“Nakon utakmice, predsjednik kluba iz Gračanice, dok sam se ja spremala prišao je mojoj majci i bukvalno je napao riječima kao što su: “tako ona nama zahvaljuje za sve što smo uradili za nju”, “kako je nije sramota?”, “ona nas je i pobijedila”, “dok je bila ovdje sve sam radio za nju” – prostim riječima “da mi *ebe mater jer ja igram za Lukavac, a ne za Gračanicu”… i da ne nabrajam šta je sve rekao… Ali je našao to da kaže kad mene nije bilo tu, a jadna mama je slušala i nije htjela da se prepire. Ja sam se zgrozila i nisam mogla da vjerujem kad mi je ispričala”, napisala je Selimović.
Dodala je i kako je neko ko vjeruje u dobre ljude, zdrav odnos i u sebe…
“Vjerujem da nikad ni za šta nije kasno i da postići možeš bilo šta što zamisliš, ali ne samo sa voljom nego sa voljom i akcijom… Poštujem sve, ali kad me neko jednom uvrijedi ili se naljuti na mene bez razloga, taj za mene više ne postoji. Danas ništa nije teško ali je najteže biti i ostati čovjek. Zar nije lijepo čestitati i pohvaliti nečiji uspjeh, a ne kuditi ga i okretati glavu. Svi se mi borimo za uspjeh, svako na svoj način i takvi trebaju da se cijene i vole, a ne ulizice i bezmoralni. Ja sam zahvalna za svaki pad i uspon, za svaku dobru i lošu osobu koju sam upoznala, za svako novo iskustvo. Ja imam cilj i on nije mali, sve što mi treba to je zdravlje, ostalo mi ništa ne nedostaje. Moja poruka je da cijeniš sebe i radiš zbog sebe, da budes čovjek, poštuješ, grliš, voliš, boriš se i radiš – otvorit će se putevi, a da nisi ni svjestan kakvi”, završila je Edina.
