– Kada sam ugledala bivšeg supruga Faruka kako trči prema meni s puškom, psuje i namjerava me ubiti, u sekundi mi je prošao cijeli život kroz glavu. Mislila sam da je tu kraj – riječi su kojima je počela ekskluzivnu ispovijest za “Dnevni avaz” Hafiza Hasagić iz Vareša, koja je u petak, usred dana i naočigled prolaznika, pukim čudom izbjegla smrt.
Običan dan
Kako nam priča, sve je izgledao kao jedan običan dan. Napravila je ručak sinu i krenula u Osnovnu školu u Varešu, gdje radi kao higijeničarka.
– Dok sam išla na posao, ugledala sam ga, ali sam samo okrenula glavu. Inače, kada me sretne, naziva me pogrdnim imenima i psuje. Požurila sam da izbjegnem susret, ne znajući da on i dalje ide za mnom. Došla sam do komunalnog, a onda sam čula da je nešto puklo, udarilo me u nogu i da mi ide krv – govori, vidno potresena, Hafiza Hasagić.
U prvi mah mislila je da je petarda, ali, kada je podigla glavu i ugledala da prema njoj ide suprug i pokušava popraviti automatsku pušku koja se zakočila, mislila je da je tu kraj.
– Psovao je i govorio: “Što neće, opali, hajde…” Dok je išao prema meni s dugom cijevi, skamenila sam se od straha. Prošla su mi kroz glavu djeca, što neću još malo proživiti s njima, nego ću poginuti, a tek sam ga se riješila. Kako je puška zakočila, mislila sam da će me uhvatiti za kosu i udarati njome po glavi. Ali, nekako sam se dozvala i počela bježati – priča ona.
Srećom, uspjela se sakriti u prostorije crkve. Međutim, kada je čula da ga je policija pustila, a da ju je odmah dan poslije tražio ispred škole, doživjela je novu traumu i šok.
Živim u strahu
– Noćima ne spavam. Pogotovo mi je teško što su ga pustili iz pritvora. Ne spavam nikako. Bojim se za svoj život i život svoje djece. Hajde što će ubiti mene, ali ubit će mi djecu, ne daj Bože – govori, vidno preplašena, Hafiza Hasagić.
Iz policije su joj, tvrdi, objasnili da su ga morali pustiti do okončanja postupka, jer je tako odlučio postupajući sudija, ali su joj obećali da će joj pružati stalnu zaštitu.
– Ali, meni to ništa ne znači. To se desi u sekundi. Živim u strahu. Ne znam gdje sjediti u kući, dosta ima prozora, bojim se da ne dođe i ne krene pucati. Ne dao Bog nikome ovo što ja proživljavam. Samo se nadam da, dok se ne završi suđenje, neće ubiti moju djecu. Ja ću se već nekako pomiriti sa smrću – zaključuje ona kroz suze.
Hafiza tvrdi da suprug, osim automatske puške, ima i tri bombe, pa se boji da ih ne baci na njenu kuću, zbog čega su dodatno svi istraumirani.
20 godina torture
Hafiza Hasagić ističe da je 20 godina trpjela torture, zlostavljanja, udaranja… Međutim, prije godinu i četiri mjeseca odlučila je pobjeći od supruga.
– Nisam htjela ići od njega zbog sredine i komšiluka, bilo me sramota šta će reći. Ali, pošto je vrag odnio šalu, a počeo je maltretirati i djecu, morala sam bježati. Pobjegla sam dok je bio u vikendici, inače bi me ubio da sam to uradila dok je on bio u kući – kaže ona.
Izvor: Dnevni avaz
