Vuković je sa Valencijom ostvario sjajne rezultate kako u domaćem prvenstvu tako i na evropskoj sceni, a kako je istakao za Kameleon, publika ga je taj dan pozdravila gromoglasnim aplauzom i ovacijama.
„To je priređeno u moju čast, s obzirom na godine rada, rezultate i sve ono što sam ja dao i doživio u tom klubu. To je organizovano na utakmici protiv posljednje ekipe na tabeli kada inače bude manje publike. Međutim, dvorana je te noći bila ‘krcata’ i došlo je više od pola ljudi da pozdravi mene i da se prisjete onih dana kada sam vodio ekipu i ostvarivao sjajne rezultate“, rekao je Vuković te dodao:
„Mislio sam da se tako nešto zaboravi, međutim to je bilo sve jače i jače i na kraju me je publika pozdravila na spektakularan način. Ja sam to emotivno doživio, izašao sam da primim nagradu sa moje dvije unuke koje su oni obukli u dresove Valencije. To je neka simbolika – deda završava, a unuke počinju simpatizirati klub“, kaže nam ovaj legendarni trener koji je kultni status u Tuzli dobio nakon osvajanja evropske titule sa Jedinstvo Aidom 1989. godine.
„Čovjek osjeti zadovoljstvo kada se danas to osjeti i poštuje, iako je prošlo dugo godina. Međutim, bio bi najzadovoljniji kada bi uspjeli nešto ponoviti od svega toga i da se u Jedinstvu vrati nivo onaj kojeg smo mi imali. To je u ovim uslovima vrlo teško jer je presudan ekonomski momenat“, rekao je naš sagovornik.
Vuković je dodao da su današnje košarkašice Jedinstva čak i talentovanije, ali i da treba dosta odricanja i rada, pa i sreće da bi se napravila selekcija koja garantuje maksimalne rezultate.
„Kada pogledate recimo Melisu Brčaninović, kćerku moje tadašnje igračice Mare Lakić, i vidite njen talenat da sa 17 godina u seniorskoj konkurenciji daje više od 30 koševa, onda vam je sve jasno. Ja takvo nešto nisam imao u svojoj generaciji“, kazao je Vuković, smatrajući kako rad sa mladima treba da bude osnov za budućnost.
Vuković je u Tuzlu iz Kraljeva stigao 1966. godine. Smatra kako je ovom gradu mnogo dao, ali i da je mnogo dobio za uzvrat.
„Supruga i djeca su mi iz Tuzle i zato mi je posebno zadovoljstvo i drago mi je da je taj rezultat napravljen sa Jedinstvom. To je moj dug Tuzli za sve što je meni košarkaška Tuzla dala. Nije meni bitno materijalno. Bitno je ono što svakodnevno doživljavam na ulici, u gradu, to je to satisfakcija za moj rad i osjećam veliko zadovoljstvo“, zaključio je emotivno Vuković u razgovoru za Kameleon.
Razgovarao: Vedran Jahić
