Damir Cipurković, bivši rukometaš Slobode i reprezentacije BiH za koju je odigrao 45 utakmica dok je za Slobodu odigrao preko 1.000 utakmica. Takođe je u svojoj karijeri bio i trener reprezentacije i radio je i surađivao sa pet selektore.Takođe je trenirao Slobodu i Konjuh. Idealan sugovornik o današnjem momentu u BiH rukometu, kao i u reprezentaciji.
- Kakvo je vaše mišljenje o svim ovim turbulencijama u Rukometnom savezu BiH i svim ovim otkazima ?
Moje mišljenje je da su ove ostavke bile neminovnost, s obzirom na situaciju koja je već duže vrijeme unutar Rukometnog saveza. I Karačić i Tahirović su te ostavke dali više iz moralnih razloga. Najveći problem je u tom trojnom predsjedništvu unutar saveza koje se nikako ne može sastati, već nekoliko sastanaka Upravnog odbora je odgođeno i samo se dalje prolongira odluka o registraciji Rukometnog saveza . To se, po mome mišljenju, može lako riješiti, samo je potrebno da se ljudi iz Federalne komponente saveza sastanu i donesu određene odluke o registraciji saveza. E, sada, ima tu mnogo nekih kočnica.Do čega je, do koga je, ima tu mnogih verzija priča i glasina, ali ja ne bih da se upuštam u rekla-kazala stvari. Naravno ta tu ima mnogo problema koji se vuku već dugi niz godina, pogotovo oko registracije tog Federalnog saveza.Sada je i ta inspekcija ušla u savez, svi računi saveza su blokirani pa je situacija još komplikovanija jer savez sada ne može nikako da funkcioniše.
- Sa svim tim problemima u savezu ispašta i reprezentacija, zar ne ?
Ispašta ona već duže vrijeme s obzirom da se uvijek svaki problem veže i za finansije, jer i ja sam bio pri reprezentaciji pred Svjetsko prvenstvo, i u ovome baražu sa Šveđanima i bilo je vidljivo da postoje mnogi problemi. Normalno je da to sve utiče na ljude unutar reprezentacije, na igrače, pa i na samu igru. Iako ti momci koji dođu najmanje razmišljaju o finansijskom aspektu igranja za reprezentaciju. Njima je sasvim dovoljno da imaju adekvatan smještaj, dobre uslove za trening i oni uvijek daju sve od sebe i na treninzima i na utakmicama. Činjenično stanje je da sa ovom novom promjenom selektore neke stvari bi trebale ići na bolje. Ja sam imao prilike da razgovaram sa Šumanom, i ono što je on zamislio da uradi sa reprezentacijom, to je jako dobro, ali koliko će on imati uspjeha da to ostvari, to je vrlo teško prognozirati.Koliko će imati snage, jer ne trebaju njemu u njegovom poslu situacije da novac za prevoz nije legao na vrijeme na račun pa da selektor iz svoga džepa finansira putovanje reprezentacije na prijateljske mečeve, i stvari slične tome. Šuman je već dosta toga uradio, veće je oformio i nove mlađe selekcije. Mi smo uvijek imli te mlađe selekcije, ali rijetko kad su te selekcije imale mogućnosti da idu na neke kvalifikacije ili prijateljske mečeve i turnire, naravno sve zbog finansijskih problema. Mi u BiH imamo jako dobru bazu mladih igrača, imamo jako dobar potencijal, ali je problem u tim okupljanjima i u pripremama za velika takmičenja i kvalifikacije. Šuman to pokušava na neki način da riješi, te selekcije su već imale neka okupljanja i evo neki dan sam pročitao da je za šesti mjesec ugovoreno par utakmicama u Njemačkoj sa njihovim mlađim selekcijama.
- Sada malo da pričamo o Slobodi. Sloboda juče, danas i sutra? Može li se povući neka paralela?
A ja sam u Slobodi počeo u nekom trećem rangu takmičenja u tadašnjoj državi, pa smo dugo igrali u drugom rangu da bi došli i do Prve lige. Sve je i tada bilo usko vezano uz finansije. Mi smo tada imali našeg generalnog sponzora Solanu, koja je stajala iza nas, imali smo savez koji je bio uređen, bilo je sredstava i nikada se nije dovodilo u pitanje da li će se klub takmičiti ili ne. Dok u zadnje vrijeme se dosta često klub dovodio u situaciju da se dan prije utakmice ne zna da li će se utakmica odigrati, da li će biti sredstava za putovanje na gostujuću utakmicu. Nekada je i sam odnos prema rukometu bio drugačiji.Mi smo dosta toga radili čisto iz ljubavi, entuzijazma, dok se danas ipak sve gleda sa strane zarade i plate. Dosta se radilo i sa mlađim selekcijama i u največem procentu za Slobodu su igrali igrači koji su preko mlađih selekcija dolazili do prve postave. Pad je nastao negdje 2000. godine, kada se skoro pa prestalo raditi sa mlađim selekcijama. Sada se situacija malo popravlja, imamo mnogo djece, talentovanih igrača u mađim selekcijama, tako da bi za par godina Sloboda opet mogla da egzistira u našim ligama sa igračkim kadrom kojeg je sama stvorila.
- Pretpostavljam da pratite Svjetsko prvenstvo u rukometu koje se ovih dana igra u Francuskoj.U nedjelju se igra finalna utakmica, pa možete li dati neko svoje mišljenje o kvaliteti rukometa i reprezentacija na ovome prvenstvu?
Moram priznati da sam gledao većinu utakmica, ja imam tu neku antenu, pa imam programe koji su baš dobro pratili Svjetsko prvenstvo u rukometu i moram priznati da sam od samoga početka tipovao na Francuze, čak sam predvidio i da bi Norveška mogla daleko dogurati. Moram iskreno reči da nisam vjerovao u Hrvatsku, ali eto oni su, po meni, napravili jedan veliki uspjeh, imali su i tu meč loptu u finalu što bi bio maestralan uspjeh da je Horvat pogodio onaj sedmerac u zadnjoj sekundi. Ali s obzirom da su došli na prvenstvo bez 5-6 startera i da su svo vrijeme kuburili sa povredama igrača koji su bili u ekipi, a i neki igrači poput Šebetića,Mandalinića nisu ispunili ono što se od njih očekivalo,polufinale je veliki uspjeh za Hrvatsku. Slovenci za mene nisu iznenađenje, malo im se i raspored posložio ali Vujović je napravio jako dobar tim i polufinale je normalan slijed događaja za Sloveniju. Iznenađenja su rana ispadanja Danske i Njemačke. Švedska je po meni bila jako dobra i gledajuć ih kako su igrali nije ni čudo da su izbacili BiH u baražu. Ono što je pozitivno je ekipa Norveške i njihova igra. Oni su sa pozivnicom došli na prvenstvo i evo, sutra su u finalu. Mišljenja sam da Francuzi u finalu neće imati niti malo lak posao i da će finale biti veoma dobro i neizvjesno.
- Sve u svemu, kako vidite rukomet u budućnosti, i u BIH, i u regiji, i u svijetu?
Rukomet je u ekspanziji. U regiji su Slovenija i Hrvatska bez premca, SEHA liga je dobra stvar jer tu imamo i jak Vardar, pa Vesprem, mada je problem sa te dvije ekipa da u njima igra najmanje Makedonaca i Mađara, dok sa slovenačkim i hrvatskim ekipama to nije tako. Ali Vardar i Vesprem imaju veće ambicije u Europi pa je njihov igrački kadar i razumljiv. Moram i ovo reći, menadžer većine igrača Vardara , Vesprema pa i Kiela je jedan moj dobar prijatelj i faktički on i pravi te ekipe. Kada god se pojavi neki klub sa malo više para on sa igračima koje zastupa ulazi u te klubove pa zato i ti klubovi i igraju sa jako malo domaćih igrača. Srbija ima jako dobre igrače, ali nikako ne mogu da sklope reprezentaciju i igru, osim kada su domaćini nekog takmičenja. Makedonija pokušava da napravi smjenu generacije, ali vidi se da to još ne ide bez starih igrača. Što se tiče naše reprezentacije i naših igrača, ja mislim da mi puno možemo ako se napravi taj savez da funkcioniše kako treba, da država barem malo stane iza reprezentacije. Jer imamo mi mnogo tih mladih igrača kao što je Malinović, braća Burić, Vražalić, otprilike to su igrači koji još najmanje 7-8 godina mogu igrati. Vranješ spada u te koji mogu još dugo igrati. Sem Terzića i Prce mi faktički i nemamo starijih igrača i stoga imamo jako dobru bazu za neke bolje rezultate u budućnosti. Činjenica je da smo u ovi sadašnjim kvalifikacijama napravili kiks u utakmici sa Austrijom , za koji iskreno mislim da je slabija reprezentacija od naše. Ali ako u ove sljedeće dvije utakmice sa Finskom i još po jednom utakmicom sa Španijom i Austrijom napravimo rezultate kakve bi trebali, mislim da imamo šanse za neki bolji uspjeh.
