Košarka je sport koji pomjera granice. Svako voli pogledati dobro zakucavanje, “trojku iz svlačionice”, pa i poneku dobru akciju. Amir Delalić, nekadašnji košarkaš “Sloboda Dita” i mnogobrojnih evropskih klubova, izašao nam je u susret i dao nam svoj pogled na sport “pod obručima”.
Kako i kada je počela Vaša ljubav za košarkom?
-Ljubav za košarkom se rodila u 7. razredu osnovne škole,ali ona prava ljubav je krenula kada sam ozbiljnije ušao u košarku i sa 16 godina došao do prvog tima. To je već bilo puno ozbiljnije i ljepše, jer su i očekivanja bila veća.
Formirali ste školu košarke za mlade, jeste li zadovoljni uspjesima?
-Škola košarke već 10 godina uspješno radi, na šta sam iznimno ponosan. Uvijek odličan staf trenera i kvalitetan rad nam već daju dosta rezultata. Imamo odlične sve selekcija i to je najbitniji segment moga rada kao trenera i osnivaca KK Lionsa ali i svih u i oko kluba.
Da li u vašem klubu, i uopšteno u BiH ima talenata?
-Definitivno, pitanje bih preformulisao da li smo sposobni zadržati mlade igrače. Problem je odlazak mladih u susjedne države ali i dalje. Bosna i Hercegovina definitivno ima talenata ali i u vrhu Košarkaškog saveza se trebaju postaviti ciljevi koji će usmjeriti pravilan razvoj svih tih igrača, da bi na kraju svi profitirali i oni zaigrali za našu reprezentaciju. Znamo da je do prije 3-4 godine oko stotinu igrača iz BiH zaigralo za susjedne nam države. Taj trend je usporen, međutim , tek kad bi se skroz zaustavio vidjeli bi prave rezultate. Kada je riječ o našem klubu, talenata sigurno ima. Naši igrači, koji 9-10 godina treniraju u našem klubu već igraju seniorsku košarku, kao naš Belmin Kasumović. S druge srane, na zadnjem Evropskom kadetskom prvenstvu A divizije u Italiji učestvovala su naša dva člana, Aldin Mujezinović i Amsal Delalić, na koje smo izuzetno ponosni.
Kada i kako Ste postali prvotimac Slobode?
-Prvotimac sam postao sa 16 godina u Slobodi Diti i dobro se sjećam te sezone kada sam zaigrao za prvi tim. Treninzi su bili strašno naporni i tu sezonu je Sloboda ušla iz Prve B lige u Prvu ligu Jugoslavije, bez poraza, što je bio kuriozitet, što niko prije ali i poslije nije napravio.
Kakve Vas uspomene vežu za Slobodu?
-Sloboda je moj prvi klub, tu sam naučio svoje prve košarkaške korake, i sigurno je da su uspomene prelijepe. Imao sam sreću da sam u tom svom košarkaškom odrastanju bio u klubu koji je važio za ozbiljnu košarkašku sredinu. Imao sam sreću da su treneri i igrači bili vrhunski, tako da je to bio preduvjet gdje sam mogao mnogo naučiti i postati to što sam na kraju i uspio, izgraditi jednu uspješnu košarkašku karijeru.
Igrali Ste u Češkoj, gdje ste dvaput osvajali “duplu krunu”. Kakvo je vaše viđenje na taj period?
-Češka i Prag zauzimaju posebno mjesto u mojoj karijeri. Ako ćemo o košarci, kad odete u jednu sredinu koja već duži period nije imala uspjehe, i onda dvije godine zaredom budete prvaci, gdje vam niko nije davao velike šanse i uprkos tome osvojite dvije titule. Sigurno da su prelijepe uspomene na ekipu, na sve što se dešavalo oko ekipe, bili smo velika porodica. Bez te dvije godine, moja karijera bi bila mnogo siromašnija.
Igrali ste i u Hrvatskoj, bili ste član dva rivalska kluba iz Rijeke, kao i Zagreba, koji je u to vrijeme igrao Kup Radivoja Koraća. Kakvi si vaši utisci?
Rijeka je predivan grad i igrao sam za oba Riječka kluba, praktički ih uveo u 1.ligu. Ali u Zagrebu je ipak bila malo drugačija priča. Vrlo kvalitetna ekipa, bili smo u samom vrhu, igrali samo i taj evropski kup. Te godine je sa mnom igrao i Sabahudin Bilalović, legenda bh. košarke.
Završeno je i Svjetsko prventsvo koje se održavalo u Kini. Ko je najviše iznenadio, a ko razočarao?
– Septembar je bio mjesec košarke i mogli smo da uživamo u svemu što su nam učesnici ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva priredili. Bilo je razočarenja, ali i pozitivnih iznenađenja. Svi smo očekivali više od Grčke i Litvanije, koja je moj favorit na svim takmičenjima. Za razliku od njih, Češka i Poljska pokazuju snagu timske igre doguravši daleko na ovo takmičenju.Mislim da su finalisti mogli biti isto tako i Srbija, Francuska,Amerika i Australija. Španija je košarkaška nacija koja je konstantno u vrhu i evropske i svjetske košarke. U finalu su imali širu klupu, koja je na kraju vjerovatno i odlučila pobjednika. Rubio je nekoliko utakmica, čak i protiv Srbije bio pravi lider ekipe, pa je i zasluženo MVP turnira. Meni su bili fascinantnii Skola, kao jedna veličina koja će se dugo pamtiti, Bogdanović koji je odigrao fantastično prvenstvo. Tu je bio i Satoransky, koji je Češku vukao cijeli turnir i igrao košarku koja odavno nije viđena.Pa zatim Campazzo,pravi motor Argentine…
Reprezentaciju Bosne i Hercegovine očekuju kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2021. koje će se održati u četiri države. Da li očekujete da će se “Zmajevi” plasirati među 24 najbolje evropske ekipe?
-Naravno da očekujem, i da je to izvodljivo i realno, s obzirom kakav će roster nastupiti. Mislim da će trener Bosnić dati sve od sebe, prikupiti najbolji roster i imam osjećaj da će izvući svu potrebnu energiju iz tih momaka, kao što je radio prethodne sezone. Vedran je pravi čovjek na pravom mjestu, treba mu samo dati prostora i vremena.
U košarkaškom svijetu je aktuelan “rat” između FIBE i EKA-e (nekadašnji ULEB). FIBA je uvela kvalifikacione “prozore” u toku sezone, pa smo svjedoci da timovi igraju u slabijim sastavima. Na proteklom Svjetskom prvenstvu u Kini nisu učestvovale Hrvatska, Litva, kao ni aktuelni prvak Evrope Slovenija. Da li smatrate da će se taj problem uskoro riješiti?
Sigurno da to nikome ne donosi dobro. Godinama su tu konstantni pritisci sa obje strane. FIBA ima svoj stav, ne odustaje od „prozora“, koji rijetko kome odgovaraju. Sa druge strane, ULEB drži monopol sa bogatim klubovima, vodi Euroligu koja se najviše prati. Nadam se da će to uskoro biti riješeno, da će se sve reprezentacije pojavljivati na prvenstvima i kvalifikacijama u punim sastavima, što je u općem interesu košarke.
Trener ste KK Gračanica, koji nastupa u A1 ligi. Kakve su ambicije kluba?
-Prihvatio sam poziv sa velikim entuzijazmom i radujem se novom izazovu što ću voditi prvu ekipu Gračanice, jedan pozitivan spoj iskusnih i mladih igrača. Spremamo se već 3 sedmice i ubrzo krećemo sa pripremnim utakmicama. Kada je riječ o ambicijama, nismo sebi stavili nikakav visok cilj, osim da zadržimo status A1 ligaša i za sljedeću godinu. Prinove su adekvatne i zadovoljni smo sa igračima koji su ove godine pojačali KK Gračanicu i na nama je da napravimo stabilnog A1 ligaša te da uključimo što više mlađih igrača u ekipu.
