Dragi prijatelji,
s tugom vas obavještavamo da je nas je napustio naš dragi Željko Čović, zvani Želja. Otac, suprug, prijatelj i veliki čovjek.
Vlasnik firme Gradski Taxi.
Tako bi nekako trebao da počne svaki pristojan in memoriam. Teško je napisati tu rečenicu i u nju staviti ime i prezime osobe koju poznaješ, ime prijatelja, saradnika, čovjeka kojeg si morao voljeti.
Danas se prijatelji opraštaju od tebe. Ovaj sunčani dan, nije više tako vedar.
Dobri moj Želja,
tvoj nenadani odlazak nije pravedan ali mi ćemo te pamtiti po dobrom.
Tuga se ne može pretočiti u riječi, i prave ne postoje.
Naša Belma Krajišnik i drugi koji te poznaju su možda to najljepše rekli.
“Nebrojeno puta sam se pitala, kako više imaš želudac da nas sve trpiš. Kako nas sve ne počneš tjerati u vražju mater jer te zovemo i smaramo hiljadu puta dnevno. Onda sam shvatila da znaš i baš kvalitetno zagalamiti, pa se nasmijati, pa spustiti slušalicu, ali uvijek poslati nekoga ko će nas odvesti na željenu adresu. Jer smo mi bili TVOJI, a ti si bio NAŠ. I valjalo je trpiti nas i naše ideje i zahtjeve. Sjećam se kad sam nazvala jedan-pet-dva-pet prvi put s nove adrese. Nisam se ni predstavila kako sam to inače radila, a uslijedilo je pitanje: Dobro, gospoja, gdje si ti, imaš li nam šta prijaviti? Nekada se nismo slagali u poslovnim idejama, znali smo se satima svađati i vrištati jedno drugome na telefon, ali je uvijek i zauvijek poslije galame uslijedilo ono: Hej haj ćao sad, ja vjerujem da ćeš ti to napraviti BOLI GLAVA.
Kada sam napustila novinarski posao, rekao si da će ti baš faliti moje budaleštine i da ostanem kakva jesam, da ne dozvolim nikada ljudima i vremenu da me promijene i da ne pokleknem kada shvatim da ljudi nekada ne cijenjene ljude poput mene.
Baš si vjerovao u mene i zbog toga ti zauvijek hvala.
Faliti će tvoj glas svima koji su bili TVOJI.
Belma Krajišnik
“Žalostan sam jer si žurio da sve stigneš, a ostajao si nenaspavan.
Hvala ti za svaki zajednički kilometar, za rane jutarnje vožnje kojima su počinjale smjene i budio se grad i za vožnje na kraju dana, dok odvoziš i posljednjeg konobara sa njegovog fajronta, pa ćeš i mene odvesti kući, mada sam prvi pozivao. Nedostajat će svaka ona živa i telefonska rasprava od par sati. Vječno će ostati kao anegdota momenat pravljenja reklame “JEDAN PET DVA PET, VAŠ BROJ, VAŠ TAXI – GRADSKI TAXI”. Hvala za svaku predstavu u koju treba iz daleka dovesti glumce, za putovanja, za minute ćutanja, za smijehove, bodrenje i kritike, za neuspjele poduhvate i akcije u kojima smo spašavali živote drugima. Željo, hvala ti što smo bili prijatelji. Neka ti Svevišnji ne postavlja radare na nebeskim putevima. Konačno se odmori na tvom putu.” Hazim Mujčinović
“Išli smo istom stazom i sa istim pogledom na egzistenciju, razumjeli smo se uvijek ali sa različitim pogledima na konačni cilj. Ostat ćeš upamćen po svojoj borbenosti za ideju nečega što tek dolazi a što mnogi i danas ne razumiju. Rahmet ti duši druže moj 
“
Neim Husić Iskreno saučešće Amri, porodici i svim prijateljima… Iskreno saučešće Tuzli koja je ostala bez velikog čovjeka. Čovjek bez koga ovaj grad neće biti isti.
Želja moj,
vidimo se druže na nekom boljem mjestu gdje ćemo konačno sjesti na ručak koji smo već dugo vremena planirali, a nismo nikad realizovali.
A.Z.
