
Tudna sam i ne mogu dohvatiti stopala da bi nalakirala nokte. Muž (moj najbolji muž na svijetu) je preuzeo na sebe brigu o mojim stopalima. I lakirao mi je nokte u neke nježne nijanse da se ne vidi toliko kad pogriješi. Prošli vikend mi idemo na svadbu i govori muž, daj da ti sredim nokte u crveno (jer mi ide crveno na haljinu i sandale). Bila sam malo skeptična, ali ajde. Ako i fula, ja više ne vidim od trbuha. Vraćamo se mi sa svadbe, on se izuva, a njegovi nokti na nogama crveni da ne mogu biti crveniji. Gledam, smijem se.. A on kaže: “Malo sam vježbao da ti ne unakazim nokte, a onda smo ostali bez acetona. Kad sam kupio aceton, zaboravio sam skinuti”. Ljubav moja brižna.