BiH

Dvadeset i četiri godine od kada su zagrljeni stradali sarajevski Romeo i Julija




Snajperski hici ispaljeni u pravcu Vrbanja mosta 18. maja 1993. godine ubili su Sarajlije Admiru Ismić i Boška Brkića, dok su pokušavali pobjeći iz opkoljenog grada i spasiti svoje živote, te sačuvati svoju ljubav.

Živote su izgubili, ali ljubav je ostala sve do zadnjeg daha.

Iako je Admira bila Bošnjakinja, a Boško Srbin, oboje su odgajani tako da ne znaju za razlike među ljudima. Rođeni su 1968. godine u Sarajevu, a počeli su se zabavljati kada su imali 16 godina.

Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji su napustili Sarajevo, a iako je Boška njegova majka Rada molila da krene s njima on nije htio ostaviti svoju Admiru, vjerujući da će rat brzo završiti i da će dobro pobijediti.

U maju 1993. godine odlučili su da zajedno napuste grad, te je između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da će ovaj par biti pušten na drugu stranu, da će moći preći na Grbavicu preko Vrbanja mosta, današnji Most Suade Dilberović i Olge Sučić.

Njihovi roditelji su ih podržavali u svim trenucima osim kada su krenuli ka slobodi.

Prvu reportažu o tragičnoj smrti dvoje mladih i zaljubljenih prenio je američki reporter Kurt Schork, u kojoj je tvrdio da je postojao dogovor obje strane, i bosanske i srpske, da mladi par pređe liniju razgraničenja.

– Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio – napisao je Schork.

Snajperski hitac pogodio je prvo Boška, koji je odmah izdahnuo. Dok je drugi metak pogodio Admiru koja je, iako teško ranjena, smogla snage i dopuzala do svog Boška, zagrlila ga i izdahnula.

Ovi teški prizori su obišli svijet, a njihova zagrljena tijela sedam dana su stajala na mostu i niko se nije usudio da ih skloni.

Osmi dan Vojska RS-a je natjerala zarobljenike da ih podignu i odnesu na Grbavicu, a sahranjeni su na groblju u Lukavici.

Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav.

Nikada se nije saznalo ko je ubio Boška i Admiru.

Oni su postali simbol Sarajeva, simbol prave ljubavi, jedinstva i suživota, ali još nikada nisu dobili svoj spomenik koji bi podsjećao na sarajevskog Romea i Juliju.

 

 

Izvor: faktor



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button