Analitičari smatraju da su dvije priče – referendum u RS-u i okupljanje oko ideje ‘Herceg Bosne’ – dogovorili Čović i Dodik.
Dok se javnost u Bosni i Hercegovini, ali i regiji zabavljala pričom o referendumu o Danu Republike Srpske, koji bi trebao biti održan 25. rujna, i vijestima koje stižu iz Banje Luke, na drugom kraju države slavila se godišnjica osnutka tzv. Hrvatske Republike Herceg Bosne. I poruke koje su se tim povodom čule, poput riječi Bože Ljubića da ‘Herceg Bosna‘ „nije ugašena niti je napuštena“ ili Dragana Čovića koji je najavio reorganizaciju BiH i stvaranje jednakih prava za Hrvate, kao i za druga dva naroda uz okupljanje oko ideje ‘Herceg Bosne’, dodatno su uznemirile duhove.
Milorad Dodik je u međuvremenu nastavio govoriti o tome kako bh. entitet kojem je na čelu jeste država, dok Bosna i Hercegovina „nije ništa“, a Dragan Čović je krenuo u turneju po bivšim jugoslavenskim republikama, danas samostalnim državama, te je na kraju završio u Beogradu. Neki su mediji u BiH Čovićev susret s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem, istog dana kad su tamo i predstavnici bosanskohercegovačkih Srba, ocijenili kao traženje potpore u oživljavanju ‘Herceg Bosne’.
Sociolog Slavo Kukić, koji predaje na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, uvjeren je da su, barem u posljednjim mjesec dana, dvije priče (referendum u Republici Srpskoj i ‘Herceg Bosna’) „iskoordinirane na relaciji Dodik – Čović“.
„Logično je to, jer Dodik nastavlja s tvrdim i nepopustljivim stavom u vezi s referendumom, a Čović sve to podgrijava pričom o neravnopravnosti Hrvata i ‘Herceg Bosni’ kao rješenju za tu ravnopravnost. I ne samo to. Danas se tvorevina, koja će se Hrvatima BiH zadugo tovariti kao hipoteka ravna endehaziji, ponovo izdiže na pijedestal hrvatskih vrijednosti“, tvrdi Kukić.
Prije nekoliko dana Čović je ustvrdio i kako „Hrvata više nema gdjegod nije bilo organiziranosti i djelovanja Herceg Bosne u bilo kojem obliku“ što je, po Kukiću, „gola laž, ali i poruka u kom se pravcu kani ići“.
Sve u predizborne svrhe
Kolumnist banjolučkog portala Buka, Dragan Bursać smatra da „priča o ‘Herceg Bosni’ nikada nije niti prestajala u hrvatskom nacionalnom korpusu, nego je uvijek bila ‘politički džoker iz rukava’ velikohrvatskih nacionalista. Napominje i kako je „korištena i koristi se po pravilu u predizborne svrhe, manjim ili većim intenzitetom“.
„U kontekstu najave referenduma u Republici Srpskoj, značaj priče o tzv. Herceg Bosni raste jer dobija nekakvu ‘legitimnost’ od strane srpskih lidera. U nedostatku bilo kakve konstruktivne priče uoči predstojećih lokalnih izbora, ‘odlična’ je tema za zamajavanje naroda i skretanje pogleda sa istinskih problema“, kaže Bursać.
Na pitanje jesu li ‘Herceg Bosna’ i referendum zapravo priče za predizbornu kampanju u nedostatku ozbiljnijih programa ključnih stranaka i političkih predstavnika Hrvata, odnosno Srba u BiH, odgovara kako je „zapravo jedini cilj vaskrsavanja te priče“.
I Kukić razmišlja na sličnom tragu, ukazujući kako „bosanskohercegovački nacionalisti, i to ne samo hrvatski i srpski nego i oni bošnjački u podjednakoj mjeri, nemaju rješenja za ključna pitanja života građana ove zemlje“. U tom smislu, nastavlja, „oni ne uspijevaju okupiti kritičnu intelektualnu masu koja je takva rješenja u mogućnosti ponuditi, a i oni koje su pridobili ne funkcioniraju po principu društvene savjesti – kako bi intelektualci morali funkcionirati – nego kao najobičnije prostitutke režima od kojih, dakako, koristi ne može imati nitko“.
„Ne vjerujem da se priča može zaustaviti samo na nedostatku ozbiljnih političkih programa. Dodik je, krajnje pojednostavljeno, u najznačajnijoj mjeri reafirmirao vrijednosti iz prve polovice devedesetih – da je BiH promašen projekt međunarodne zajednice, da je neodrživa i da s njom jednom za svagda treba okončati – a u ta kola sve otvorenije, iako puno suptilnije, počinje gurati i njegov mostarski politički partner“, primjećuje Kukić.
Milanovićeva uloga
Ključnim problemom, u kontekstu nedostatka drugačijih tema i programa u kampanji pred lokalne izbore u BiH, politički analitičar Davor Gjenero smatra činjenicu po kojoj „nakon rata BiH nije doživjela ekonomski razvoj za što je u velikoj mjeri kriv i dejtonski model, koji je kreirao suviše skupu i neefikasnu javnu vlast na svim razinama“.
„Političke elite u Bosni i Hercegovini znatno su kvalitativno ispod razine društva, a uspostavljen je sustav koji sprečava regrutiranje novih ljudi s drukčijim vrijednostima u političke elite. Jedan cinični zagrebački profesor političke filozofije za elitu Republike Srpske je rekao da se ona dijeli na dvije stranke: ratne zločince i ratne profitere. Koliko god to grubo bilo rečeno, u grubim riječima ima istine“, primjećuje Gjenero.
Priču o ‘Herceg Bosni’ stavlja u širi kontekst, odnosno odnos Republike Hrvatske prema tom pitanju. Napominje kako je „situacija paradoksalna“ jer je Tomislav Karamarko, za kojeg podsjeća da su ga optuživali kao „nacionalističkog radikala“, liderima dvaju HDZ-a u BiH „jasno poručio da koncept trećeg entiteta ne dolazi u obzir, nego da je nužno da Hrvati unutar Federacije BiH urede svoje odnose s Bošnjacima i da nakon toga zajedno osiguraju održivost cijele BiH i ravnopravnost svih građana na cijelom teritoriju države“. Takvom je konceptu, podsjeća, sklona i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Ukazuje i kako je „koketiranje s konceptom ‘trećeg entiteta’ preuzela ljevica“, te napominje i kako je ovih dana Zoran Milanović „u svom neslavnom govoru skupini veterana rekao i to kako Bosni i Hercegovini, koja nije država, prijeti raspad kojeg bi izazvao Dodik, a da u tom slučaju Hrvatska ne može Hrvate u BiH ostaviti same s Bošnjacima“.
„Tako dugo dok Hrvatska u političkom smislu ne bude jedinstvena, i dok svi političari ne budu spremni Hrvatima u BiH reći da je ‘treći entitet’ ili ‘Herceg Bosnu’ nemoguće uspostaviti bez rata i sukoba, da oni za taj sukob nemaju snage, a da se iz Hrvatske nitko neće u nj miješati, niti da Hrvatska želi ‘teritorijalno proširenje’, povremeno će se u krizama javljati ovakve ideje. Problem je što jednu političku opciju, i to opciju koja nije bez šansi da postane političkom većinom, vodi akter koji se spreman poigravati s konceptom ‘Herceg Bosne'“, upozorava Gjenero.
Čović na potezu
Na pitanje može li se očekivati da bi i Čović jednog dana mogao poći putem njegovog političkog partnera Dodika, pa organizirati nekakav referendum o pravima Hrvata u BiH, Kukić odgovara da je bitno kako će se „prema Dodikovoj političkoj avanturi postaviti svjetski centri moći“.
„Po posljednjem saopćenju Vijeća za provedbu mira u BiH dobiva se dojam da izostaje odlučnost koju bi od njih bilo logično očekivati. Ako sam, što se dojma tiče, na pravom tragu, a to će se vidjeti vrlo brzo, Dodik će realizirati referendum i dodatno otvoriti Pandorinu kutiju. Drugim riječima to znači i da će dodatno stimulirati Čovića da ga slijedi puno otvorenije no što to čini danas. U tom slučaju isključiti ne treba ništa, pa ni nove referendume – i ne samo o pravima nego i o organizacijskim formama koje ta prava podrazumijevaju“, prognozira Kukić.
Bursać, pak, poziva da se pričeka i vidi što će se dogoditi s referendumom u Republici Srpskoj i reperkusijama koje će on donijeti. Smatra kako „to isto željno iščekuje i Dragan Čović, koji će se prema novonastaloj situaciji direktno i ponašati“. Po njemu, Čovićev odgovor „može biti na fonu od ekstremnog separatizma do probosanskog unitarizma“.
Izvor: Al Jazeera
