Rukovanje je moderan i standardan pozdrav u globalnoj politici, poslu, ali i prijateljski odnosima, a postoji već hiljadama godina. Ali, stručnjaci za javno zdravstvo traže od nas da preispitamo sigurnost ovog rituala.
Sjedinjene Američke Države su postale najpogođenija država virusom korona, sa više od 615.000 potvrđenih zaraženih i preko 26.000 umrlih. Ljudi ostaju kod kuće kako bi izbjegli bilo kakav fizički kontakt sa drugima, i slušaju savjete nadležnih organa.
Antony Fauci, predsjednik Nacionalnog instituta za zarazne bolesti u SAD, nedavno je izjavio da misli da se više ne bismo trebali rukovati, ne samo dok se ne smiri pandemija, već generalno u budućnosti.
Ako bi se Faucijevi savjeti trebali uzimati u obzir masovno, to bi značilo duboki pomak u ljudskom ponašanju. Na kraju krajeva, rukovanje je de facto pozdrav u međunarodnom poslovanju, politici i društvu tokom većeg dijela istorije. Njegovo porijeklo je staro nekoliko milenijuma.
Ali, usred globalne krize javnog zdravlja u kojoj stotine miliona ljudi izbjegava fizički kontakt, potreba za nečim tako ukorijenjenim poput rukovanja, dovodi se u pitanje.
„Kada ispružiš svoju ruku, kao da ispružiš oružje“, izjavio je eskpert Gregory Poland, stučnjak za infektivne bolesti na Mayo Klinici, jednom od najvećih medicinskih instituta u Sjedinjenim Američkim Državama. On rukovanje naziva zastarjelim običajem kojem nema mjesta u kulturi koja vjeruje u teoriju klica, ideji da određene bolesti izazivaju mikroorganizmi koji upadaju u tijelo.
Ali kako da prestanemo raditi nešto što je toliko usađeno u našu kulturu? U početku se socijalna distanca činila nemogućom i veoma teškom za prilagoditi. Može li stisak ruke zapravo izumrijeti? A ako do toga dođe, šta će ga zamijeniti?
Zašto se uopšte rukujemo?
Od drevnog Egipta, preko Mesopotamije, do klasične Grčke, rukovanje i pružanje otvorene ruke predstavljalo je znak povjerenja, a pojavljuje se u umjetnosti i literaturi od prije više hiljada godina. Ti prikazi uključuju vavilonske kamene reljefe i Homerove epove. Stručnjaci kažu da je tačna priča o nastanku rukovanja pomalo mutna, ali često se prikazuju ljudi koji pružaju praznu desnu ruku kako bi demonstrirali drugoj osobi da ne nose oružje i da im se može vjerovati. Stručnjaci su vijekovima proučavali ovu gestu, a najviše se susreće kao motiv starogrčke i rimske umjetnosti, koji prenosi intimnu emociju i povezanost. Druga klasična umjetnost pokazuje ovu gestu koja se koristi u brakovima, između vladara i u drugim situacijama koje prikazuju zajednički rad i sklapanje odnosa.
Danas rukovanje predstavlja globalni pozdrav u većini država. Iako se stisak ruku više ne korisiti da bi se provjerilo da li sagovornik kod sebe ima oružje, ostalo je kao ritual kojim se pokazuje da obje strane imaju dobre namjere.
Ovo je veoma bitan signal u poslovnim okvirima, gdje se ljudi često susreću sa nepoznatim osobama. Istraživanja Juliane Schroeder, profesorice psihologije na kalifornijskom univerzitetu Berkeley, pokazala su da su ljudi spremniji raditi sa onima koji im pruže ruku na početku pregovora, jer to predstavlja znak povjerenja i saradnje. Ovaj simbol povjerenja i saradnje se zato i koristi na globanim samitima, kao što je G20.
Rukovanje, naravno, nije svuda običaj. Neke zemlje, uključujući Japan, izbjegavaju rukovanje ili grljenje i oni se pozdravljaju na način da se poklone sagovorniku. U nekim evropskim zemljama, poput Italije i Francuske, ljudi su navikli da se poljube 2-3 puta u obraz, umjesto da se rukuju.
Ali, rituali se mogu i moraju mijenjati kako se mijenja i društvo. Crna kuga je na nekoliko vijekova pauzirala u Francuskoj ljubljenje u obraz, može li se sada isto desiti i sa rukovanjem?
Navika koja će teško nestati, ali nije nemoguće
Medicinski stručnjaci imali su poteškoća u uvjeravanju pojedinaca da izvrše osnovno socijalno distanciranje, a kamoli da ih možda uvjere da se zauvijek prestanu rukovati. Čak se i stručnjaci za zarazne bolesti slažu da je osnovna potreba za fizičkom interakciijom potpuno prirodna.
Kada pogledamo primate, njihov način zajedništva uključuje bliskost i dodir. Ne rukuju se, ali dodirivaće se međusobno, gladiti krzno. Čini se da je to urođen način da se kaže – Želim pokazati da hoću da ostvarim neku vrstu veze sa tobom.
Tiziana Casciaro, profesorica organizacijskog ponašanja na Univerzitetu u Torontu, kaže da rukovanjem, kao “temeljnim nagonom”, ljudi uspostavljaju povjerenje jedni u druge. Ali, smatra da bi nakon pandemije ljudi mogli određeni period izbjegavati rukovanje.
Stručnjaci su saglasni da bi nakon pandemije mogao nastati neugodan period ukidanja rukovanja, kojeg će označavati dvolični impulsi: ljudska potreba za interakcijom kroz kulturno ukorijenjeni stisak ruku i potreba da se posluša upozorenje nadležnih organa i državnih službenika zdravstvene zaštite, koji ovu praksu smatraju opasnom. Istraživanja su pokazala da, ukoliko jedna strana pruži svoju ruku kako bi se rukovala, a druga se odupire, obje osobe će osjetiti nelagodnost.
Šta bi moglo zamijeniti rukovanje?
Eksperti ističu da nije toliko važno samo rukovanje, već univerzalna kulturološka poruka koju ono prenosi: želja za saradnjom, povezanosti i građenjem pozitivnih odnosa. Uostalom, od klimanja glavom, preko klanjanja, alternative već postoje.
Pojedini stručnjaci predlažu prijateljski nagib glave kao mogući pozdrav, a pominje se i sudar laktovima, koji je trenutno aktuelan, mada je pomalo čudan i nespretan.
Engleski je danas univerzalni poslovni jezik. Ali, kako mjesta poput Kine, Bliskog Istoka i Indije postaju sve uticajnija u svijetu globalnog poslovanja, običaji u tim kulturama mogli bi postati međunarodna norma. Čak i dok se čovječanstvo suočava sa krizom izazvanom virusom korona, i dalje je potrebna ljudska povezanost i interakcija – koja sigurno nikada neće izumrijeti, samo će mijenjati svoje oblike.
Svijet se prilagođava. Izumiranje rukovanja nije nešto čemu bismo se kao ljudska bića radovali, ali ukoliko bude neizbježno, čovječanstvo će se snaći i bez ovog pozdrava. Ljudi su oduvijek neizmjerno sposobni za prilagođavanja i nove situacije, sigurni smo da će tako biti i ovaj put.
Izvor: bbc.com
