Najnovija eskalacija krize uslijedila je pošto je Sjeverna Koreja lansirala raketu preko Japana.
Kada su u junu Rusija i Kina predložile istovremeno zamrzavanje nuklearnih i raketnih proba Sjeverne Koreje i vojnih vježbi Amerike i Južne Koreje, pa je još i Njemačka podržala taj razumni predlog, pojavila se nada da bi zapaljiva situacija na Korejskom poluostrvu konačno mogla da krene ka smirivanju. Desilo se, međutim, sasvim suprotno.
Amerika je taj rusko-kineski prijedlog odbila, Sjeverna Koreja nije ni odgovorila, i sada se nalazimo „na ivici konflikta velikih razmjera“, kako to u petak reče predsjednik Rusije Vladimir Putin. Sasvim razložna ocjena, jer američki predsjednik Donald Tramp prijeti da su „sve opcije na stolu“, uključujući dakle i vojnu, dok Kina nasuprot njemu upozorava da „neće dozvoliti rat i haos na svom pragu“.
Da li Sjeverna Koreja svojim raketnim probama — posljednja raketa je prije nekoliko dana preletjela Japan — namjerno provocira sukob sa Sjedinjenim Državama, ili pak te probe služe upravo da bi spriječile američki napad? Čije je poteze teže predvidjeti, Kim Jong Una ili Donalda Trampa? Kako će Kina reagovati u slučaju američkog napada na Sjevernu Koreju? Da li je rat neizbježan, ili je smirivanje situacije ipak moguće?
O tim su pitanjima u „Novom Sputnjik poretku“ razgovarali diplomata Zoran Milivojević i dugogodišnji spoljnopolitički urednik u Tanjugu Borislav Korkodelović.
I Korkodelović i Milivojević izražavaju uvjerenje da, uprkos zaoštrenoj situaciji i retorici, rata ipak neće biti. Taj optimizam, kaže Korkodelović, „zasnovan je na informacijama da se vode neformalni razgovori između SAD i Sjeverne Koreje, o čemu je ovih dana govorio i ruski šef diplomatije Sergej Lavrov“.
– To bi mogle da budu pripreme za zvanične pregovore predstavnika dvije zemlje. Uvjeren sam da će Tramp morati da pristane na pregovore, jer vojnog rješenja nema – smatra Korkodelović.
– Međunarodne okolnosti ne dozvoljavaju da se uđe u avanturu koja bi imala tragične posljedice. Prije svega, kinesko upozorenje je vrlo ozbiljno, pokazuje spremnost Kine da reaguje, što bi predstavljalo eskalaciju konflikta na globalnom planu. I Putinova podrška kineskom stavu predstavlja upozorenje, koje govori da bi se Amerika suočila sa mnogo ozbiljnijim protivnicima nego što je to sam Kim Jong Un.
Takođe, Južna Koreja i Japan sigurno bi bili prvi na udaru u slučaju američkog napada na Sjevernu Koreju, tako da i sa te strane sigurno postoji pritisak da se ide na dijalog – navodi Zoran Milivojević.
Najnovija eskalacija krize uslijedila je pošto je Sjeverna Koreja lansirala raketu preko Japana, piše Sputnjik.
Zbog čega to Sjeverna Koreja radi, iako dobro zna kakvu će reakciju time izazvati?
Borislav Korkodelović objašnjava da iza toga stoje sasvim racionalni razlozi: „Oni to rade potpuno svjesno. Sjeverna Koreja ima program koji treba da ispuni. Prema određenim izvorima, njima je potrebno 50 uspješnih proba lansiranja raketa da bi bili potpuno sigurni da će 51. raketa otići tačno tamo gdje treba i pogoditi cilj. Ubrzan je rad na programu lansiranja raketa. Za ovu godinu planirano je 17 lansiranja, a Kim Jong Il, otac Kim Jong Una, za 17 godina vladavine izveo je samo 16 proba.“
Drugi dio razloga za sjevernokorejsku upornost kada je riječ o izvođenju raketnih proba, ukazuje Milivojević, sastoji se u odvraćanju eventualnog američkog napada demonstriranjem sopstvene vojne moći: „Činjenica je da je Sjeverna Koreja nuklearna sila i da ima mogućnost upotrebe tog oružja. Ako ne bude imala izbora, ona će to i učiniti. Mislim da je to ključni element odvraćanja eventualnog američkog napada i zaštite tog političkog sistema.“
Sa tim u vezi, Stiven Benon je, dok je još bio na funkciji glavnog stratega predsjednika Amerike, izjavio da „ne postoji vojno rješenje“.
– Dok neko ne riješi onaj dio jednačine po kojem će 10 miliona ljudi u Seulu poginuti u prvih 30 minuta od konvencionalnog oružja, ne znam o čemu govorite, nema ovdje vojnog rješenja. Imaju nas – rekao je on.
Džejms Kleper, Obamin direktor Nacionalne obavještajne zajednice, rekao je tim povodom da se po prvi put slaže sa Benonom, piše Sputnjik.
– Ta procena svakako ima smisla“, kaže Milivojević, ali upozorava i da je Tramp sad okružen spoljnopolitičkim jastrebovima, a tu je i unutrašnja kriza u samoj Americi. „Problem je što, kada su velike sile u pitanju, izlaz iz tih kriza po pravilu predstavlja neka spoljna intervencija. Takođe, i iz sujete velike sile mogao bi da usledi neki nepredviđeni potez koji bi mogao da izazove sukobe. U tom smislu, Amerika je opasnija od Sjeverne Koreje, jer Kim Jong Un nije u poziciji da napadne prvi, on je u poziciji da odgovori. On će biti sasvim zadovoljan ako se prema njemu ne upotrijebi sila – rekao je on.
– Južnokorejci se sada više plaše Trampove nepredvidljivosti. Ubjeđeni su da Kim Jong Un ne može iz čista mira da donese odluku da bombarduje Seul – dodaje Borislav Korkodelović.
Kako će Kina reagovati u slučaju sukoba?
Kineski „Global tajms“ nedavno je naveo da će ta zemlja ostati neutralna ako Severna Koreja napadne prva, ali da će je braniti ako je prvi napadnu Amerika i Južna Koreja. I zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Kine je rekao da ta država „nikad neće dozvoliti rat ili haos na svom pragu“.
– Sjeverna Koreja i Kina imaju ugovor o uzajamnoj pomoći, koji ih obavezuje da u slučaju ratne opasnosti jedna drugoj priskoče u pomoć. U slučaju izbijanja sukoba, postoji realna mogućnost da Kina uđe sa svojom vojskom u Sjevernu Koreju i postane garant za bezbjednost te zemlje – objašnjava Korkodelović.
Takav scenario, očigledno, čitav svijet dovodi u smrtnu opasnost od velikog sukoba nuklearnih sila. Imajući u vidu tako neveselu perspektivu, a uz alternativu u vidu trajnog odustajanja Sjeverne Koreje od svog nuklearnog programa u zamjenu za povlačenje američke vojske sa Korejskog poluostrva, postavlja se pitanje zašto Amerikanci ne krenu da djeluju u pravcu postizanja takvog dogovora? Da li to znači da potpuni mir na Korejskom poluostrvu nije u američkom interesu?
– Amerika i dalje pokušava da demonstrira da je jedina i neprikosnovena sila, iako to više nije tačno. Ovakvo ponašanje je samo posljedica tog stava – uvjeren je Zoran Milivojević.
Borislav Korkodelović: „Postoji teorija haosa koja kaže da vanredne situacije u pojedinim regionima, baš kao što je slučaj na Bliskom istoku, Americi omogućavaju da ostane prisutna i da utiče na razvoj događaja”, piše Sputnjik.
Međutim sa druge strane, usljed stvarne opasnosti, vojni analitičari istražuju koje opcije preostaju predsjedniku Donaldu Trampu. Nakon što je UN pristao na proglašavanje najstrožih sankcija Kimovom režimu, Sjeverna Koreja je ponovila svoj stav da im je “nuklearni program nužan kako bi spriječili invaziju SAD-a – prenosi Independent. Za Trampa i SAD-a, barem trenutno, ne postoji lagan izlazak iz ove situacije.
1. Može li SAD pokušati sa preventivnim napadom?
Vjerovatno je da to ne bi dalo željeni rezultat – jer su rakete Sjeverne Koreje i nuklearni objekti skriveni po planinskom terenu te zemlje. Neuspjeh bi značio izlaganje 10-ak miliona ljudi u Seulu, 38 miliona ljudi u Tokiju i desetak hiljada američkih vojnih lica u sjeveroistočnoj Aziji opasnosti id raketnih napada – bilo onih konvencionalnih ili sa nuklearnim bojnim glavama.
2. Šta bi moglo da natera Kima na nuklearni napad?
Čak i mali, ograničeni napad SAD-a bi Sjeverna Koreja vjerovatno protumačila kao uvod u veći napad i ne bi se libili da koriste nuklearno oružje, ističe analitičar Džefri Luis. Ističe da bi SAD nekako trebao signalizirati Sjevernoj Koreji i Kini, koja im je glavni saveznik i partner u trgovini – da je napad ograničen i ne namjeravaju koristiti nuklearno naoružanje.
3. Da li je promjena režima opcija?
Novo vođstvo Sjeverne Koreje ne bi nužno dovelo do novog načina razmišljanja, a pravi primjer za to je duga izloženost njihovog vođe Kima zapadnjačkim vrijednostima za vrijeme školovanja u Švajcarskoj. Osim toga, i da se Kim skloni sa vlasti, iza njega bi ostala postojeća vladujuća elita.
4. Znači li to da je totalni rat najbolja opcija SAD?
Invazija na svim nivoima bila bi neophodna da se uništi sva artiljerija Severne Koreje, kao i njene rakete i nuklearni program. Ipak, bilo kakav znak neposrednog napada – poput gomilanja američke vojne snage, mobilizacije južnokorejskih i japanskih vojnika kao i evakuacije američkih građana u regionu – moglo bi da podstakne Sjevernu Koreju na preventivni napad. Kina i Rusija bi vjerovatno bile uvučene u taj sukob.
5. Kako Sjeverna Koreja može da se osveti?
Prvi potez bi najverovatnije bio masovni napad na Seul i njegovu okolinu. Artiljerija duž granice može biti aktivirana mnogo prije nego vazdušni napadi i balistika, pa bi se prvo pod hemijskim, nuklearnim i konvencionalnim napadom našle obližnje američke, japanske i južnokorejske baze.
