Apsolutno svi pamtimo ljetovanja iz djetinjstva. To uzbuđenje kad bismo ranom zorom sa starcima kretali na put da, osim gužve, izbjegnemo i vrućine. Naime, tada u automobilima nije bilo klime, a putovanje do mora trajalo bi beskonačno. Doslovno. Stojadini i jugići bili su nevjerojatno spori, a nije bilo ni autoceste, zbog čega bi put, koji danas prevalimo za par sati, trajao cijeli dan.
Obavezna oprema za more bile su gumene sandale za plažu s metalnom kopčom koja bi zahrđala nakon dva dana kupanja, a oni malo stariji nosili su borolete. Ipak, za navečer smo imali posebnu obuću, pa bi se po rivi redovito prešetavali u espadrilama. Njih i još nekih stvari prisjetili smo se u ovom malom podsjetniku na nekadašnja ljetovanja.
1. Ovako nekako je izgledao put
2. Vozili smo stojadine, fićeke i jugiće
3. Kad bi napokon, nakon 100 godina stigli, na plaži se nismo skidali iz boroleta
4. A svi klinci su nosili one jeftine neudobne sandale od Jugoplastike (koje bi odmah zahrđale)
5. Tipična morska terasa je izgledala ovako nekako (i u nekim mjestima se to još uvijek nije promijenilo)
6. Stvari na plažu smo nosili u plastičnim cekerima
7. Po rivi smo se prešetavali u espadrilama
8. Kad nismo bili na plaži izgledali smo otprilike ovako
9. A htjeli smo izgledati ovako
10. Mirišali smo po ovome
11. Uglavnom smo išli plesati na terasu nekog hotela