Razgovor eksperata za mentalno zdravlje Klinike za psihijatriju Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla sa učenicima i nastavnicima iz OŠ “Lukavac Grad” te roditeljima učenika održava se u Domu kulture Lukavac, nakon nedavnog tragičnog događaja u toj školskoj ustanovi.
Ekspertni tim predvodi prof. dr. Mevludin Hasanović, koji je nedavno održao inspirativno predavanje o temi “Lijepa riječ kao lijepo drvo”.
Profesor Hasanović govorio je za Fenu o tome koliko bosanskohercegovačkom društvu nedostaje lijepih riječi i da li sve češća upotreba ružnih riječi za posljedicu ima slučajeve poput posljednjeg u OŠ “Lukavac Grad”.
– To je jedna univerzalna poruka i ona je iz Objave časne i nama je naš Stvoritelj tu objavu poslao kao uputu za cjeloživotno ponašanje u svim prilikama i uvijek. To se ne može ničim zamijeniti i nikada. Ova prilika je samo pokazatelj da mi u međuvremenu nismo imali lijepih riječi s kojima smo se služili već smo se služili ko zna kakvim riječima i sve što je proizvod ružnih riječi jeste dokaz da na kraju slijedi neka katastrofa. Dragi Bog kaže da je ružna riječ kao drvo iščupano iz korijena i zaista iščupanom drvetu iz korijena nema opstanka na zemlji – ocijenio je on.
Hasanović smatra da sve što radimo, pa i spontano, ako je to povezano s ružnim riječima a time i ružnim ponašanjem, iza toga dolaze razne katastrofe. Podvlači da svi vidimo kakva je sada situacija u svijetu, iako smo povezani s virtuelnim načinom komuniciranja, svi su ljudi na neki način na mrežama, tu su hiljade prijatelja ali su oni virtuelni.
– Nemamo danas da sjednemo i razgovaramo, da se kao ljudi spustimo na nivo emocionalnih potreba i da kažemo jedni drugima kako se osjećamo, a to da popratimo lijepim komentarima, prihvatanjem tuđih muka i tegoba i znači da ljudi osjete kako pripadaju nekome, da ih neko hoće saslušati, da ih nakon toga lijepim riječima obraduje i da dobiju nadu za nastavak života bez obzira koliko im je teško, pogotovo kada su u pitanju gubici – podvukao je.
Hasanović je mišljenja da je nedavni tragični događaj u osnovnoj školi u Lukavcu upozorenje, navodeći da su takve informacije ranije dolazile iz dalekih zemalja, a sada se takvi događaji bilježe u zemljama regije.
Stoga smatra vrlo važnim da se pod hitno naprave intervencije poput današnjeg razgovora, nazivajući takve događaje takozvanim intervencijama u krizi. On najavljuje da će danas na Klinici za psihijatriju nekoliko eksperata za mentalno zdravlje u grupama razgovarati sa učenicima, predškolskom djecom, roditeljima i nastavnicima kako bi pomogli da iz ove krize izađu što prije.
– Cilj je da se ne vuku posljedice jer nakon akutne reakcije na stres koja ima sa sobom tzv. zaleđenost ili utrnulost emocija, ljudi u jednom trenutku samo zamru da bi prošli kroz tu tešku situaciju koja je i kao prijetnja i kao najava onog što se desilo, jer govori o opasnosti za naš lični integritet, ali i kolektivni. U tom smislu ćemo ljudima pomoći da izventiliraju, da ispričaju šta je u njihovom srcu, u njihovoj duši, u njihovim relacijama te time pokušati spriječiti nastanak postraumtskih stresnih posljedica – ustvrdio je on.
Napominje da se nakon akutnog stresa koji traje mjesec do dva razvija postraumatski stresni poremećaj i ako se on ne liječi dvije godine, imajući u vidu da ga ljudi vrlo često trpe, ne žele da idu na psihijatriju niti da traže pomoć okrečući se različitim porocima te se time još više izoluju u svom bolu, tada se razvija u trajne promjene ličnosti nakon katastrofičnih događaja koji se klasifikuje kao kompleksni PTSP. To je nešto što zadire duboko u strukturu ličnosti i ljudi ostaju trajno promijenjeni nakon toga, upozorio je.
– Zato je vrlo važno da ovdje i našoj javnosti, ali i svim ljudima iz različitih struka pokažemo da je najbolji način da se odmah organizujemo i da uradimo što je neophodno kako bi štete koje slijede smanjili na minimum ili ih eliminisali ako je moguće – ocijenio je za Fenu prof. dr. Mevludin Hasanović.
U teškim situacijama kakva je trenutna u Lukavcu postavlja se pitanje da li je lijepa riječ mogla spriječiti katastrofalne posljedice. On smatra da se poslije tog događaja može analizirati gdje se pogriješilo.
Razgovori sa učenicima, nastavnicima i roditeljima obavljeni su u odvojenim prostorijama, a pedagozi, psiholozi i psihijatri stavili su se na raspolaganje svakom pojedincu kome je eventualno potrebna pomoć nakon preživljene traume.
