Andrićevog “Ćorkana” kao paradigmu duše bosanskog čovjeka, naš poznati glumac Haris Burina u srcu nosi dugi niz godina. On će svoju kultnu monodramu izvesti i u Tuzli, u subotu, 24 . decembra od 20 sati na sceni Bosanskog kulturnog centra.
Kako je Burina izjavio za Kameleon, veoma je sretan i uzbuđen zbog ovog jubilarnog 155. izvođenja “Ćorkana” kojom zapravo stavlja i tačku na “i” za ovu pozorišnu godinu.
“Ćorkan je najopsesivniji lik kojeg je Andrić mogao napisati i zasigurno je jedno da taj isti lik kaže: nisam pismen, ni bogat, ali zna Ćorkan sve i vidi Ćorkan sve. Praktično, Andrić je htio da kaže da je Ćorkan sam narod. Ja sam se usudio da jednog nobelovca dramatiziram, iščitao sam sve u zarez o onome što je Andrić napisao o Ćorkanu i uspio sam da napravim jednu pozorišnu radost koja tako dugo traje”, rekao je Burina u razgovoru za Kameleon.
Također, Haris Burina nam je priznao i kako nije iznenađen time kako je ova predstava doživjela 155. izvođenje, u vremenu kada je kultura u BiH na veoma niskim granama.
“Ja sam ovu predstavu do sada mogao da odigram dva ili tri puta više kada bih ja bio glumac koji je od nobelovca napravio tezgu. Dakle, ja sam Ćorkana uvijek igrao iz ljubavi, svaki put kao da je prvi put po radosti i posljednji puta po učinku”, kaže ovaj sjajni glumac.
Burina se u “Ćorkana” zaljubio još u osnovnoj školi. Sve do 2011. godine kada je premijerno izveo monodramu nije bio spreman da je stavi na “daske koje život znače”, jer, kako kaže, nije imao dovoljno životnog iskustva.
“Ćorkana sam najviše želio odigrati kada sam bio na Akademiji, ali sam onda shvatio kako nemam pokrića zašto je igram. Kako je vrijeme prolazilo čekao sam taj trenutak i on se desio spontano. Jednostavno, ja Ćorkana ne igram, ja ga živim i zbog toga me ne čudi koliko će me još pozivati da igram tu monodramu. Dok moje noge budu mogle podnijeti taj duhovni teret, ja ću igrati Ćorkana. Ko zna, možda jednog dana dođem i do hiljadite izvedbe”, emotivno je zaključio Haris Burina za Kameleon.
PIŠE: Vedran Jahić
