Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu ukinulo je danas oslobađajuću presudu Šešelju za zločine protiv čovječnosti. Proglasio ga je krivim i izreklo osuđujuću presudu od deset godina zatvora za progon, prisilno raseljavanje, deportacije i druga nehumana djela, te za činjene progona, kršenje prava na bezbjednost, piše BHRT.
Predsjedavajući Žalbenog vijeća sudija Teodor Meron istakao je kako je Šešeljeva kazna odslužena, jer se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, a lider srbijanskih radikala je u zatvoru proveo više vremena.
Žalbeno vijeće zaključilo kako je raspravno vijeće pogriješilo kada je odbilo dokaze o počinjenim zločinima protiv čovječnosti. Sudije žalbenog vijeća su zaključile da je raspravno vijeće ili ignoriralo dokaze ili pogrešno utvrdilo činjenično stanje.
Konstatirano je da nijedan razuman presuditelj ni bi mogao potvrditi da nije bilo sistematskih napada u Hrvatskoj i BiH, a utvrđeno je i da je zločin u Hrtkovcima (Vojvodina) bio povezan sa ratnim sukobima u Hrvatskoj i BiH.
Odbijen je zaključak Pretresnog vijeća da na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije bilo Udruženog zločinačkog poduhvata i da Šešelj u njemu nije učestvovao.
“Nijedan razuman presuditelj nije mogao presuditi da takvog napada nije bilo i da se sistematski i rašireni zločini u Vukovaru i Bosni i Hercegovini (Zvorniku, širem području Sarajeva i Nevesinju) nisu desili”, zaključilo je Žalbeno vijeće.
Kada se radi o optužbama za fizičko počinjenje i podsticanje putem govora, odgovornost za zločine, posebno o Šešeljevoj izjavi da će “Bosnom poteći rijeke krvi”, Žalbeno vijeće smatra da takve izjave mogu da izazovu strah i da obodre počinioce zločina.
Njegovi pozivi da se brani Republika Srpska i apel dobrovoljcima da se očisti lijeva strana Drine su jasno zapaljivi komentari koji koriste pogrdljive izraze za nesrbe, stoji u zaključcima Žalbenog vijeća. Zaključilo je da je Pretresno vijeće pogriješilo utvrdivši da ovi govori nisu poziv za etničko čišćenje.
Međutim, dug vremenski period između njegovih govora i počinjenih zločina predstavlja nedostatak jasnih dokaza da su njegovi govori imali uticaj na ponašanje počinitelja zločina.
Optužnica
Šešelja je Tužiteljstvo teretilo po tri tačke optužnice za zločine protiv čovječnosti (progon, deportacija i nečovječno postupanje) i po šest tačaka optužnice za kršenja zakona ili običaja ratovanja (ubistvo, mučenje i surovo postupanje, bezobzirno razaranje, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju, pljačkanje javne ili privatne imovine) za koje je navedeno da su počinjeni otprilike od avgusta 1991. do septembra 1993. protiv nesrpskog stanovništva Hrvatske, Bosne i Hercegovine (BiH) i pokrajine Vojvodina u Republici Srbiji.
Prema optužnici, Šešelj je neposredno izvršavao, podsticao, pomagao i podržavao izvršenje tih krivičnih djela, uključujući i učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) čija je svrha bila trajno uklanjanje većine hrvatskog, muslimanskog i drugog nesrpskog stanovništva iz dijelova Hrvatske, BiH i Vojvodine u Srbiji
