Na 12. redovnoj sjednici Gradskog vijeća Lukavac, održanoj 29. decembra 2025. godine, donesena je odluka koja će dugoročno obilježiti upravljanje ovom lokalnom zajednicom.
Grad Lukavac usvojio je Odluku o komunalnim taksama kojom je jasno, precizno i zakonito povučena linija prema industriji igara na sreću.
Ovom odlukom prvi put se sistemski uređuje oblast koja je godinama rasla bez stvarne kontrole, oslanjajući se više na dobru volju priređivača nego na snagu institucija.
Šta je suština odluke
Usvojena odluka sadrži nekoliko ključnih tačaka koje joj daju težinu i ozbiljnost. Komunalna taksa se plaća po svakom poslovnom prostoru u kojem se priređuju igre na sreću, a dodatno i po svakom aparatu za igre na sreću. Takse se plaćaju svake godine, bez izuzetaka, a prikupljena sredstva idu direktno u budžet grada, bez posrednih ili paralelnih kanala.
Pored finansijskog dijela, odluka uvodi i inspekcijski nadzor, kaznene mjere te mogućnost prinudne naplate. Time se, po prvi put, ova oblast ne prepušta dobrovoljnom poštivanju propisa, već se stavlja pod stvarnu institucionalnu kontrolu.
Zašto je odluka bila nužna
Prema posljednjim dostupnim podacima iz 2024. godine, na području Lukavca djelovalo je 28 objekata u kojima se priređuju igre na sreću. Riječ je o mreži lokacija raspoređenih po cijelom gradu, često u neposrednoj blizini škola, vjerskih objekata i frekventnih gradskih pravaca.
Kada takva djelatnost postane svakodnevna i sveprisutna, ona prestaje biti isključivo privatni biznis i postaje pitanje javnog interesa, urbanog reda i društvene odgovornosti.
Konkretno: šta ova odluka donosi Lukavcu
Na osnovu konzervativne i realne procjene, bez uveličavanja, Lukavac trenutno ima 28 objekata igara na sreću, sa prosječno oko 15 aparata po objektu, što ukupno čini približno 420 aparata.
Samo po osnovu komunalnih taksi na poslovne prostore, godišnji prihod iznosi oko 500.000 KM. Po osnovu taksi na aparate, dodatno se ostvaruje približno 1.500.000 KM. Ukupno, riječ je o oko dva miliona konvertibilnih maraka godišnje.
To je novac koji ostaje u gradu i koji se može usmjeriti u javne potrebe, infrastrukturu i projekte od interesa za građane. I to je donja granica potencijala ove odluke.
