Kako preživjeti u državi u kojoj je, prema službenim statistikama, nezaposleno oko 30% stanovništva?
Premda, taj je broj vjerovatno znatno veći, a velik je i broj zaposlenih koji redovno ne primaju platu ili primaju minimalac od nešto više od 400 KM. Bh. ekonomija već je godinama na izdisaju, a pandemija koronavirusa dodatni je udarac na ionako loše stanje. Posljedice najbolje osjete građani, piše Večernji list BiH.
Cijene stalno rastu
Sindikalna potrošačka korpa, koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao zajanuar, iznosi 2044,23 KM i za 180,76 KM skuplja je od potrošačke korpe za prethodni mjesec. Svako poskupljenje dodatni je udarac na ionako slabe kućne proračune. Plate ne rastu, troškovi su iz mjeseca u mjesec sve veći, na nečem se mora štedjeti, a bh. građanima nije preostalo više ništa osim da štede na hrani.
Cijene osnovnih životnih namirnica u BiH rastu tiho i prikriveno, pokazuju analize. Ekonomisti objašnjavaju da je razlog poskupljenja, odnosno osiromašenja građana dodatno bogaćenje najbogatijih. Na tržnici uredno složeno voće i povrće, a i ostali proizvodi. Prodavači imaju vremena napretek da o estetici tezgi povedu računa.
Na pitanje ima li “računice” od prodaje, složno odgovaraju: “Loše, loše, situacija – dramatična. Nemaju ljudi novca, malo kupuju, vrlo malo. Malo mrkve, sve male količine. Nema prodaje, kupovna je moć opala zbog korone, zbog svega, slabo se svijet kreće”. Za istu količinu sada novca možete sada kupiti mnogo manje stvari nego prije mjesec, dva. U samo prethodnih mjesec dana najviše je poskupjelo ulje, za gotovo 15 posto, brašno i šećer. Najavljuje se poskupljenje i nafte, što samim tim znači da možemo očekivati i još veća poskupljenja.
“Prije neki dan vidjela sam da su ulje i brašno poskupjeli za gotovo pola marke. Svaki dan kupujem mlijeko, hljeb, dvije-tri mrkve za supu, glavicu kupusa. Sa svojih 400 KM penzije nemam mnogo izbora. Cijene svaki dan rastu. Teško se živi, loše”, priča penzionerka iz Sarajeva. Ništa bolje ne žive ni zaposleni koji najčešće primaju plaću znatno nižu od prosječne. “Sve je skupo, plaće iste, a hrana skače. Ponesem 20 KM i ne znam hoću li moći napraviti ručak”, kaže nam jedna kućanica, a njezina kolegica dodaje: “Grozno, sve je skupo, kupujem sve pomalo”.
Nikad gore
“Dok platim struju, vodu, telefon, što mi ostaje za život? Naravno da osjetim povećanje cijena. Ljudi su bez novca. Ja sam samohrana majka, imam dvoje djece, trudim se svaki dan skuhati, da pojedu neko povrće, voće. Meso jedemo svaka tri, četiri dana. Teško je, meni se čini nikad gore. Sramota je kako se u ovoj zemlji živi”, kaže trgovkinja čija je plata 600 KM. Građani se hrane sve lošije.
“Kupujem voće i povrće na akciji, često ono koje je počelo propadati. Voljela bih da mogu kupiti nešto kvalitetnije, ali mi primanja to ne dopuštaju. Odavno djeci kupujem najjeftinije proizvode i duša me zbog toga boli, ali drukčije ne mogu”, kaže radnica u proizvodnji.
Izvor: tuzlanski.ba
