Mogućni odgovor u bliskoj budućnosti i u Europi bio bi: „Ne, a i zašto bih?“ Kada Velika Britanija za nekih mjesec dana napusti EU, pitanje će itekako imati smisla.
Koji bi bili razlozi da engleski jezik ostane među zvaničnim jezicima EU? Nijedan.
Na Malti i na Kipru je to pomoćni jezik. Nigdje drugde nema potrebe za njim. I dosada je znanje engleskog bilo raspoređeno po potrebama koje su historijske ili slučajne, uz prinudu tržišta i kolonijalnih hijerarhija.
U Portugaliji skoro svi govore engleski, u Španiji veoma rijetki; u skandinavskim zemljama je engleski drugi jezik, u Njemačkoj takođe, u Francuskoj i Italiji izvjesno nije. Svi ostali u EU i oko nje moćno su poboljšali znanje engleskog zbog zapošljavanja, školovanja, turizma i globalne prevlade engleskog.
Najveći dio tih potreba otpada sa izlaskom Velike Britanije iz EU. Programi Erasmus bili su ključni u razmjenama studenata, jer su britanski univerziteti teško dostupni odnosno skupi. Hoće li programi Erasmus ostati, veliko je pitanje, vjerovatno zavisno od dostupnosti europskih projekata za britanske korisnike.
EU je izdašno plaćala i takve besmislice kao što je ekološko zemljoradništvo princa Čarlsa, a britanski univerziteti su sa svojim službama za pisanje projekata surovo „šišali“ europske i druge, posebno iz malih zemalja.
Svako ko je morao da se bavi europskim projektima sjeća se očajanja odvratno predvidljivih konačnih rezultata… Na formalnoj ravni, europski parlament će morati da ukine sporazumijevanje na engleskom, a školski sistem će morati da se okrene njemačkom, španskom i francuskom, pa i drugim velikim i malim evropskim jezicima, a globalno kineskom, arapskom i ruskom.
Ako ništa drugo, multilingvalnost će ponovo postati ozbiljna stvar, a ne samo oslanjanje na polomljeni engleski. Što se tiče sjevernoameričkog slučaja, može se desiti da za dugo vrijeme postane nezanimljiv ili opasan po Evropu, i da američki engleski služi pre svega vašingtonolozima, kao nekada ruski kremljolozima.
Teško prihvatljivi prijedlog bio bi da se u evropskom parlamentu govori grčki, jezik koji i danas stvara termine za sve novo u svim naukama.
Dovoljno je zamisliti socijalno propadanje, britanske izbjeglice koje na kontinentu traže utočište, i više ne mogu da se utope u stereotip komotnog britanskog putnika. Odlazak Škotske, odnosno njeno ostajanje u EU možda će protresti i neke tvrde evropske glave u vezi sa Katalonijom, a što se tiče izdvajanja Sjeverne Irske, samo molitve još mogu da pomognu da ne bude krvi.
Raspad Ujedinjenog Kraljevstva suviše podsjeća na raspad Jugoslavije, da bi se lišili bar malo gorkog seirenja. Akteri su u oba slučaja skandalozno ludački, prostački, zločinački, prevarantski, lažljivi i kradljivi, jednako balkanski i britanski, bez ikakve razlike u stilu.
Izvor: mreža-mira.net
