Nije bio ni punoljetan kada je osnovao Konjički klub “Mango” u Gornjoj Tuzli. Adi Mujaković za dva mjeseca će napuniti 19 godina, a sa 13 je kupio svog prvog konja kojeg je nazvao Mango.
Od tada, Mujaković živi svoje snove, a njegov klub svakodnevno privlači veliki broj ljubitelja životinja, jahanja i prirode.
“Pa dječački san. Ljubav prema konjima, rad s konjima i to je prešlo u hobi, a iz hobija u posao”, kaže Adi Mujaković u razgovoru za Anadolu Agency.
Za jahanje je, kaže on, najbolja jesen, jer muhe ne napadaju konje. Međutim, njemu dolaze ljubitelji jahanja u svim periodima godine. Pored konja, na njegovoj farmi ima ovaca, a planira nabaviti nojeve i lame.
“Imam 10 grla, osam za jahanje, jedno ždrijebe i moj Mango, koji se ne može jahati. Ranč nudi jahanje, školu jahanja za mališane, divna je priroda, šetnja, ima dosta domaćih i divljih životinja, kafa, čaj u prirodi.”
Manga ne jaše niko, izuzev Adija, ali ga i ne hrani niti sedla. Toliko je privržen Adiju, da jednostavno pravi problem ako mu se neko drugi približi.
Od konja, ističe on, ne može se živjeti, iako on na farmi boravi 24 sata dnevno.
“Farma mi najviše donosi, farma ovaca, od toga živim, a ovo je samo da kupim dobru opremu za konje i da konje prehranim. I da nemam školu jahanja, ja bih svakako konje imao. Tako da, znači, borio bih se”, govori on.
Već je postao uzor brojnim mališanima. Njegov daidžić ga oponaša u svemu, čak o njemu piše i u školskim radovima. U umijeće dječaka od 10-ak godina smo se mogli uvjeriti, a sve to je vidio od Adija koji je izvodio razne akrobacije na konjima. Zbog zdravstvenih problema, Adi rijetko jaše. Sjedne u sedlo kada mora pokazati neke od tehnika polaznicima škole jahanja.
“U grad nisam izašao tri mjeseca sigurno nikako. Znači kroz grad da prođem. Jesam išao kod Blicka po slike, ondje iza ćoška, a ni u jedan kafić nisam, to me ne zanima, ovdje imam sve. Ako hoću, društvo dođe, jašemo, zezamo se, muzika, sve”, kaže na kraju našeg razgovora.
Prirodni ambijent i zadovoljni posjetioci
Njegova želja je da se farma i dalje razvija. Želi imati 30 konja i mnogo drugih životinja. Sve to stiže sam. Roditelji mu pomažu vikendom, a on je na farmi 24 sata dnevno. Inače, 45 minuta jahanja košta 20 KM, a isto toliko košta i čas u školi jahanja.
Mušterije su itekako zadovoljne i kada im obaveze dopuštaju, obavezno se vraćaju u prelijepi prirodni ambijent.
“Nikad nismo do sada, ovo je jako zanimljivo, preporučio bih svakom da dođe. Domaćin je dobar, konji su fini, slušaju, prezadovoljni smo novim iskustvom”, kaže Damir Ovčina, koji je čari jahanja iskusio sa svojom porodicom.
Izvor: tuzlanski.ba
